Njene pjesme su mladalačke i pune entuzijazma, a opet ozbiljne i osjećajne. Kaže se da se u pjesmama Desanke Maksimović najbolje vidi pjevljivost srpskog jezika. Neke od njenih najboljih pesama su: “Predosećanje”, “Strepnja”, “Prolećna pesma”, “Opomena”, “Na buri”, “Tražim pomilovanje”, “Pokošena livada”, “Prolećni sastanak”, “Đačko srce”, “Krvava bajka” i druge.
U čast Desanke Maksimović, podsjetimo se nekih njenih citata.
“Mislim da djeca i oni koji tek izlaze iz djetinjstva ne vole da poveravaju starijima svoja osećanja. Njima su njihove prve tajne lake i slatke i čini im se da bi razgovor o njima mogao poremetiti neku lepotu.”
“Govori tiho. Ptice noćas blizu nas pjevaju i meni je žao da čuju kako u glasu nečijem ima suza.”
“Voljela bih da ne verujem da će mi srce za tobom proći kada budeš jednom otišao.”
“U ljubavi je najljepše da se sanja, čeka i da se čuva tajna. Ko nije prošao kroz to nije volio. Ko nije sposoban da se žrtvuje, da pregorijeva nema dara za ljubav. Ko nije patio i plakao nije volio.”
“Sve na svijetu biva najpre klica, pa stabiljka, pa pupoljak, cvijet, i najzad plod. I pjesmama o ljubavi suđeno je da potamne, da pređu iz soprana u alt, da iz začaranosti, začuđenosti, strepnje i čežnje, pređu u sumnju, u prekor, u tugu.”
“Najbolje se osjećam dok stvaram, ili bolje rečeno, dok se u meni stvara neka pjesma, dok pripremam neku knjigu.”
“Najlakše pišem kad pišem jezikom, rečenicom, svoga rodnog kraja.”
“Djeci poručujem neka ne hitaju časpre izići iz detinjstva, i neka njihove prve ljubavi budu takve da bi hi smjeli povjeriti i mami i razrednom starešini.”
“Plašim se kad pomislim da će doći posljednja nedelja našega druženja.”
“Da se nisam sordila već u djetinjstvu sa jezičkim blagom našeg jezika, ko zna da li bih uspijevala onolike melodije slične melodijama kakve se čuju u prirodi. Bez moga djetinjstva ko zna da li bi bilo stvaralačko utočište, inspiracija, najprisniji životni prostor.”
“Djetinjstvo i ono što smo u njemu doživeli zbilja je izvor svih naših snaga i inspiracija. Ljepotu kojoj smo se tada divili ne pomrači nijedna s kojom se posle sretamo. Meni nijedno more, nijedna ravnica ne mogu zamijeniti brda, niti mi ijedna reka i njen huk mogu pomračiti ljepotu gorskih potoka i njihov žubor. Riječima koje smo u djetinjstvu naučili najlakše se i najradije izražavamo.”
“Kako je ljubav u životu žena stvar važna, u dijelu žene pjesnika ona je najčešći sadržaj, najsnažniji podsticaj na pisanje, najzahvalnija inspiracija. Prvo se piše o tome da se želi voljeti, da je srce spremno da se preda; posle se pjeva da se voli, da se pati; i najzad se sjeća da se jednom voljelo. Tako kroz cijelo stvaralaštvo žene pjesnika ljubav se provlači kao svetla nit, kao trag suze. Uz osjećanje ljubavi kod mene se vrlo često vezuje osećanje prolaznosti, žaljenje za mladošću.”
“Sve što mi se zbog tebe dogodilo, kao očarano živi u meni, i čini se, neće proći.”
“Spokojstvo koje pjesnik osjeća posle ispjevane pjesme ima dušu dušu šumskog mira.”
“O kad bih mogla samo jednom ja nekuda iza bregova pobeći od sebe”, prenosi Telegraf.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu