Zbog toga su odlučili da ga upišu u muzičku školu, a kako su živjeli u Prijepolju jedina opcija je bila da se on na neko vrijeme preseli u Podgoricu i tamo pohađa školu.
Aco otkriva da mu nimalo nije bilo lako da sa 14 godina bude sam u drugom i velikom gradu, i to u domu za učenike gdje je morao da se prilagodi uslovima života na koje nije navikao.
– Imao sam 14 godina i to je za mene negde bio mučan periodu. Bio sam u đačkom domu koji je bio oronuo, hladan, sa sobama gdje je bilo po šestoro, sedmoro ljudi i zajednička kupatila. Ali Bože moj, sve zbog muzike – prisjetio se Pejović tog perioda, a potom i osjećanja koja su ga obuzimala nakon odlaska iz porodičnog doma.
– Nisam plakao ali su mi noći bile teške. U gradu si gdje nikoga ne znaš, ali apsolutno nikoga. Stresno je bilo jer sam bio klinac. Treba da se snađeš, da izguraš tu priču zbog koje si došao – rekao je pjevač.
U toku perioda školovanja, sreću i radost u pjevaču budili su vikendi koje je provodio uz roditelje.
– Možda sam jednom mjesečno uspijevao da odem kući. Radovao sam se maminoj kuhinji, nisam mogao da nosim hranu u dom jer nije bilo mjesta gdje da je držim. Baš je bilo kao u vojsci. Sjećam se da je majka nakon što me je posjetila tamo jednom prilikom, otišla kući u suzama. Onda se poslije deset dana otac pojavio i rekao “Moram da ti promijenim dom. Majci se ne sviđa u kakvim uslovima živiš” – ispričao je Aco u emisiji “Iz profila”, piše Blic.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu