Društvo

Obilježeno 26 godina od stradanja Srba u Tuzlanskon kantonu: Kriju zločine u Smolući

Parastosom za poginule borce i civile i polaganjem vijenaca i cvijeća na spomen obilježju poginulim borcima i civilnim žrtvama rata Smoluće, Tinje i Potpeći na bijeljinskom groblju Pučile, obilježava se 26. godišnica oslobađanja stanovnika ovih sela.

Obilježeno 26 godina od stradanja Srba u Tuzlanskon kantonu: Kriju zločine u Smolući
FOTO: BN TV/RAS SRBIJA

Mještani su od maja do avgusta 1992. bili u okruženju muslimansko-hrvatskih paravojnih formacija bez struje, hrane i lijekova.  U proboju pripadnika VRS, koji je trajao dva dana  poginulo je 77,  a ranjeno više od 200 civila i boraca, omogućen je prelazak na srpsku teritoriju oko 7.500 mještana ovih sela.

Jedinice VRS, predvođene Gardom „Panteri“,  izviđačko-diverzantskim vodom „Crni“ i vodom policije iz Lopara kojim je komandovao Savo Cvjetinović Tigar,  izvršile su u noći između 29. i 30 avgusta 1992. godine proboj.

Učesnici ove, jedne od najhumanijih bitaka VRS, s ponosom se prisjećaju ovih događaja.

General Budimir Gavrić bio je načelnik štaba Istočno-bosanskog koprusa VRS.

-Jedinice koje su učestvovale u proboju pokazale su visoki stepen hrabrosti, morala, požrtvovanja i organizovanosti u izvođenju borbenih dejstava ocijenio je general Gavrić.

U Smolući, Potpeći i Tinji prije rata živjelo je oko 5.000 domaćinastva. Iako bez dovoljno hrane, bez lijekova  srpsko stanovništvo hrabro je odolijevalo stalnim napadima muslimansko-hrvatskih paravojnih formacija.

-To je bio koncentracioni logor. Nismo imali dovoljno hrane, vode, lijekova. Ranjenici nisu imali adekvatnu njegu, a žene su nam se porađale pod šljivama. Zbrinjavali su ih medicinski radnici jer ljekara nismo imali. Nažalost, niko za to zlodjelo još nije odgovarao. Naši saborci leže po zatvorima, a samo su branili svoj život i teritoriju. Mučki i bez povoda su Srbi napadani, ubijani, pljačkani, imovina im je uništavana. A nadležni u državi ignorišu činjenicu da su u BiH stradali i Srbi  – kaže jedan od učesnika Slavko Novaković.

On dodaje da je napad na Smoluću bio uvod u nametnuti rat, rat koji je za cilj imao istrebljenje Srba na ovim prostorima i etničko čišćenje iz opština Tuzla, Banovići, Živinice, Lukavac,  Gradačac, Gračanica i Srebrenik.

Smolućanin Saša Cvjetinović kao osamnaestogodišnjak ranjen je od nagazne mine.

-Morali su da mi odsijeku nogu. Uradili su to bez anestezije, testerom za željezo, skalpelima. Da smo ostali u okruženju još samo 24 časa, iskrvario bih. Moje komšije i saborci umirali su od mnogo lakših rana od sepse ili nedostatka krvi. Boli me to se što ni 26 godina nakon ovog događaja prava istina krije – kaže Saša.

I predsjednik BO grada Bijeljina Miodrag Stevanović kaže da oni koji su branili srpski narod ne smiju biti zaboravljeni.

-Jedinice VRS, Garde „Panteri“, policije, vojne policije, specijalne diverzantske jedinice izveli su brilijantnu akciju i oslobodili ovaj narod. Operacija „Smoluća“ spasila je hiljade života. Zahvalni smo i ljudima koji su se nakon dolaska na slobodnu teritoriju priključili borbi za očuvanje srpskog naroda i srpskih teritorija – rekao je Stevanović.

Obnovljeno samo deset kuća

U Smolući, Potpeći i Tinji prije rata bilo je oko 7.000 domaćinstava. Na ovo područje vratilo se manje od tri odsto preratnih žitelja a obnovljeno je samo desetak kuća.

Udruženje građana Smoluća, Potpeć, Tinja podnosilo je tužbe protiv Federacije BiH tražeći nadoknadu za uništenu imovinu a pravdu traže i na međunarodnim sudskim instancama poput Evropskog suda u Strazburu.

Mještani ovih podmajevičkih i podozrenskih sela raseljeni su po cijelom svijetu ali najviše je novi dom izgradilo u Semberiji i Posavini.

 

Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu