Na premijeri filma “Tome” u Los Anđelesu, na Beverli Hilsu, među brojnim Srbima i Balkancima koji su čekali ispred sale da film počne, stajao je i Ron Holsi. Ono što je malo ko znao u publici u Los Anđelesu je to da će upravo Ronov glas te večeri odzvanjati sa filmskog platna.
Ron Holsi je veliki zaljubljenik u srpsku kulturu i jezik, toliki da je 11 godina nakon što je prvi put bio u Beogradu, naučio srpski jezik sasvim dovoljno da se sporazumjeva na njemu.
– Kada sam prvi put otišao u Beograd, nisam bio siguran kako će to ispasti, ali od trenutka kada sam stigao osjećao sam se kao kod kuće. Do tada nisam mnogo znao o srpskoj kulturi. Imao sam nekoliko prijatelja Srba u SAD i bio je restoran blizu mjesta gdje sam odrastao u Vašingtonu, koji se zvao “Srpska kruna”, ali su uglavnom služili rusku i francusku hranu. Kada sam konačno stigao u Srbiju, dočekali su me veoma topli i gostoljubivi ljudi i jedinstvena kultura u kojoj su hrana, muzika i drugi aspekti života bili pod uticajem Istoka, Zapada, Sjevera i Juga. Proveo sam dosta vremena istražujući zemlju, od Vojvodine, preko Niša, do Krupnja. Bio sam dobrodošao gdje god sam otišao. I naravno, razvio sam vezu sa srpskim narodom i muzikom, rekao je Ron.
Ron kaže da mu je srpski jezik veoma zanimljiv.
– Pa, prve noći kada sam stigao u Beograd brzo su me odveli u najbliži bar. Tako da je prva riječ koju sam naučio bila “Pivo!” Što se tiče prve pjesme, postojala je popularna pjesma u to vrijeme pod nazivom “Bato, bre”, koja je bila neka vrsta turbofolka. Često sam je pjevao tada. Ali prva pjesma koju sam naučio i izveo za publiku bila je “Kraljice srca mog” od Šabana Šaulića. Pjevao sam je baš na Natašinoj svadbi i svi su podivljali. Odatle sam ušao dublje u srpsku muziku i počeo da učim više pjesama.
Smatra da srpska muzika ima bogatu istoriju i da ga privlači to što ima neku tugu u sebi, prenosi Blic.
– Srpska muzika ima bogatu istoriju i vezu sa folklornim pjesmama iz regiona. Pjesme često imaju proganjajuće melodije i ritmove koji vas pogađaju pravo u grudi. Privlače me i teme tuge i gubitka, koje me podsjećaju na bluz muziku, koju inače mnogo volim i pjevam u Americi, kaže Ron i priča svoje iskustvo iz filma “Toma”.
– Producenti su me čuli kako pjevam na jutjubu. Kontaktirali su me i pitali da li mogu da u film uključe verziju pjesme “Dotako sam dno života” koju sam otpjevao sa mojim prijateljem, gitaristom Ijunusom Liribozom. Bio sam oduševljen i počastvovan, ali nisam imao pojma kako će se pjesma koristiti u filmu, priča Ron i dodaje:
– Bilo je to nevjerovatno iskustvo za mene. Čuo sam od prijatelja da je pjesma završila u filmu, ali nisam znao u kom dijelu, kojoj sceni. Tako da me je potpuno iznenadilo kada sam prvi put čuo akorde pjesme u filmu. Ispostavilo se da su koristili dosta naše pjesme i to na veoma pametan način, kada Toma dočekuje jutra na splavu, očajan… Zatim kada dolazi u Ameriku. Bilo je nadrealno i emotivno iskustvo čuti sebe kako pjevam u tako velikom filmu. Dirnulo me što sam uvršten u odavanje počasti zaostavštini tako velikog umjetnika kao što je bio Toma Zdravković.
Ovaj simpatični amerikanac objašnjava kako je uopšte poželio da otpjeva jednu od najtužnijih Tominih pjesama.
– Bio sam na slavi u Beogradu i rekao sam svom dragom prijatelju Aleksandru Markoviću koliko volim srpsku muziku i da želim da otpjevam neke obrade i stavim ih na Jutjub. Ispričao sam mu neke svoje ideje, a on je samo rekao “Ne, pjevaj nešto ovako:” Zatim je pustio spot “Dotako sam dno života”, gdje je Toma na šinama. Pjesma mi se odmah dopala i tekst je bio čista poezija: “Kako de te srce moje za trenutak zaboravi…” Trebalo mi je dosta vremena da naučim jer sam tada manje poznavao srpski jezik i želio sam da razumijem svaku riječ. Tekst bih pisao rukom i recitovao pjesmu kao pjesmu, pazeći da je razumijem i osjetim autentično.
– Definitivno ima melanholije u pjesmama i mislim da me zato i privlače. Tužne su, a u tuzi ima neki prefinjeni osjećaj. Te pjesme zaista ulaze u srž ljudske emocije. A ja volim da osjećam i pokazujem emociju.
On često pjeva pjesme Tome Zdravkovića, Šabana Šaulića, Tozovca… i to ga, kako kaže, veoma podsjeća na bluz muziku koja je veoma rasprostranjena u SAD.
Što se Srbije tiče, u nju se zaljubio.
– Volim ljude i način života. Postoji taj neki opušteni južnoevropski šarm širom zemlje. Hrana je svježa, priroda je lijepa, ljudi su lijepi iznutra i spolja. I ima toliko stvari koje treba uraditi. Radio sam sve, od odlaska na koncerte na Kolarcu, do branja trešanja u Vojvodini, od jedenja jagnjećeg pečenja u etno kući do trkanja jedrilica na Savi.
Za Srpkinje je imao samo riječi hvale.
– Poslije onoliko vremena koliko sam proveo u Srbiji bilo bi nemoguće ne zaljubiti se. Mislim da su Srpkinje šarmantne, inteligentne i veoma lijepe.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu