Kako su godine prolazile, mislio je da se to neće nikada desiti. Život ga je demantovao i ispunio mu najveću želju. On je danas u braku sa Japankom Hiromi Nishimura Nešić. Korona ih je zarobila na dvije strane svijeta, i jedina im je želja da opet budu zajedno.
Igra sudbine
Prije par godina trebalo je da počnem da radim na kruzeru, tri dana prije ukrcavanja sam slomio ruku i imao operaciju i zbog toga nisam otišao na brod. Odmah nakon izlaska iz bolnice sam prodao auto da bih vratio novac koji sam pozajmio da bih otišao na brod. Bio sam u teškoj finansijskoj situaciji. Nakon konačnog oporavka od operacije došao sam na Maltu, jer se tu najlakše dobija viza za naše državljane. Počeo sam da radim u jednom restoranu i dobro zarađivao. Upoznao sam nekoliko dobrih drugova i ” žurka je počela” – počinje za Blic Nikola Nešić.
Očaran Japancima
– U Svakodnevnim izlascima sam upoznavao ljude iz raznih dijelova svijeta. Ali u restoran u kom sam radio je dolazilo dosta Japanaca i oduševila me je njihova kultura i ponašanje. Pa sam odlučio da pokušam da nađem djevojku iz Japana i ostvarim sebi želju. Na dan kada je trebalo da imam slobodan dan, koleginica me je pitala da radim umjesto nje i pristao sam . Nakon što sam otvorio restoran došla je ona za vrijeme ručka, djelovala je veoma pristojno. Imao sam običaj da flertujem sa djevojkama kada završe sa ručkom ili večerom, ja im ponudim piće na račun kuće, i pokušam da je pozovem da izađemo. Tako je bilo i sada – Kaže Nikola.
Došla je da promijeni posao, ali je promijenila i život
– Ona je došla sama na Maltu jer je trebala da promijeni posao koji je radila i dobila nekoliko dana slobodno. Došla je sama na Maltu. Nakon pića na račun kuće, malo smo popričali, upoznali se i ja sam predložio da odemo sutradan na ručak zajedno, ona je bila malo uplašena ali je nekako pristala. Otišli smo na ručak, jeli morske plodove, popili bocu vina I nakon toga otišli u jedan bar na plaži, popili par koktela i tu smo se poljubili, ali sam ja moram uveče da idem na posao, ali smo se dogovorili da nakon mog posla, oko ponoći izađemo negdje, prisjeća se Nešić.
Ljubav ne zna za vrijeme
Nakon posla otišao sam kući, spremio se, ali ona nije odgovarala na poruke. Pomislio sam da joj se nisam svidio i da ne želi da bude sa mnom, otišao sam da spavam, ali oko trisata ujutru sam dobio poruku od nje da se uspavala. “Popili smo previše koktela, molim te, izvini, hajde dase vidimo sutradan”, a ja sam je pitao – da li si sada u svom hotelu. Rekla je da jeste, ja sam uzeo bocu šampanjca i otišao kod nje na svom skuteru u 4 sata ujutru. Oduševila se što sam došao tek tako, otišli smo kasnije na doručak. a ja sam shvatio da mi se ta djevojka stvarno sviđa i da je nekako drugačija od drugih.
Sedam dana je bilo dovoljno da shvati sve
– Njoj je ostalo jos pet dana boravka na Malti. Preko dana sam radio, cijele noći smo bili zajedno, nisam spavao. Išli smo brodom na obližnja ostrva, proveli nevjerovatnih sedam dana zajedno, a ja sam bio siguran da tu postoji nešto više od dobrog provoda – naglašava mladi Vranjanac.
Rastanak im je teško pao
– Došao je dan kad je trebalo da se vrati kući, nisam mogao da uzmem slobodan dan da je ispratim na aerodrom, pa sam je pozvao da prije polaska dođe u restoran, ručala je i popili smo čašu vina, i počela je da plače a i ja sam, skupila je snage i otišla. Dobio sam poruku da je na areodromu, da još uvijek plače i zahvaljivala se na vremenu koje smo provodili zajedno, i da želi da budemo zajedno. Kada je stigla kući, ostali smo u kontaktu, i to stalno, vremenska razlika je osam sati, a mi smo se čuli dva puta dnevno – priča Nikola.
Na tri strane svijeta zbog ljubavi
– Tražili smo način da budemo zajedno, ona je rekla da može da dođe na Maltu, ali je meni Malta dosadila i rekao sam joj da ću provjeriti šta meni treba da odem u Tokio. Međutim, bilo je skoro nemoguće, kontaktirao sam ambasadu Japana u Srbiji i rekli su da mogu da idem na tri mjeseca bez vize i da ako želim da ostanem tamo, da je za mene jedino rješenje da se vjenčamo. Ja sam joj to rekao i dogovorili smo se da ja dođem u Tokio, da budemo zajedno bez ikakvih obaveza, da vidimo da li mi stvarno možemo da funkcionišemo zajedno, pa ćemo vidjeti šta dalje. Tako je i bilo. Dao sam otkaz, skupio novac i otišao u Srbiju poslije skoro dvije godine.
Povjerenje je pobilo sve strahove
– Jedini kontakt sa njom je bio preko Fejsbuka, i sve vrijeme sam bio u strahu da ona može samo da me blokira ili samo da prestane da mi piše, i tu bi bio kraj, ali sam imao povjerenja u nju. Stigao sam u Srbiju, kupio avio-kartu i nakon par dana sam krenuo za Tokio.
“Čudak” sa druge planete
– Nakon leta od 24 sata stigao sam u Tokio, a nisam bio svjestan gdje sam stigao. Bili smo presrećni ali nakon 10 dana je došlo vrijeme da upoznam njene roditelje, gledali su me kao da sam čudak sa druge planete, mada Japan i jeste druga planeta. Ali su bili uplašeni za svoju kćerku. Kada neko pređe put od 10.000 kilometara zbog djevojke, to je najveći gest ljubavi.
Djelovali su kao da se neće složiti sa našom idejom, bili smo uplašeni, ali se nismo predali, raspitivao sam se za posao, počeo da učim njihov jezik. Jednog dana spremio sam večeru i pozvao ih da dođu. Kada su vidjeli koliko se trudim, bilo im je lakše iako su i dalje bili skeptični. Ali dokazali smo da mi to možemo, i oni su pristali, a ja sam im postao draži kada smo se bolje upoznali. Ja sam pred njima rekao da ćemo biti jedna divna porodica – prisjeća se Nikola najbitnijeg susreta.
Čestitke su dolazile sa svih strana
– Nakon malo više od mjesec dana odlučili smo da se vjenčamo, u opštini. Otišli smo na ručak da proslavimo, nakon toga smo otišli u bar. Dečko iz bara koji je čuo odakle sam i da smo upravo vjenčani počeo je da viče i da priča nešto na japanskom, ugasio je muziku i svima u baru viknuo da smo venčani. Cijeli bar je aplaudirao, svi su nam čestitali… Nakon toga sam aplicirao za vizu koja se čeka tri mjeseca, ali morao sam da napustim Japan jer su mi istekla tri mjeseca, a i morao sam da uzmem vizu u ambasadi u Srbiji.
Korona im oduzela pravo na sreću
– Bili smo tužni, ali smo znali da cu se vratiti za tri mjeseca. Vratio sam se u Srbiju ali sam ubrzo ponovo otišao na Maltu kako bih radio ta tri mjeseca, koliko moram da čekam vizu. Čim sam stigao na Maltu, počeli su problemi sa korona virusom. Viza mi je stigla nakon samo mjesec dana, ali su u istom danu zatvorili sve granice zbog korone. Sada imam vizu, ali sam zarobljen na Malti, tako da naša priča još uvijek nije gotova. Ali očekujemo uskoro otvaranje granica i početak našeg zajedničkog zivota, završava za Blic Nikola iz Vranja.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu