Sudbine

"Oni su bili naši Romeo i Julija" Tragična priča krije se iza imena Slobode Mićalović

Naša glumica Sloboda Mićalović ima nesvakidašnje ime i nije ga dobila slučajno, a na ideju kako da je nazove došao je njen pokojni otac, Dragan Mićalović.

"Oni su bili naši Romeo i Julija" Tragična priča krije se iza imena Slobode Mićalović
FOTO: SINIŠA PAŠALIĆ/RAS SRBIJA

Naime, Mićalovićeva je jednom prilikom sama otkrila da je ime dobila po Slobodi Bodi Trajković, koja je bila čuvena ljubav Lole Ribara. Na ovu ideju došao je njen otac, dok je igrao monodramu “Ivo Lola Ribar”:

– Moj otac je igrao monodarmu “Ivo Lola Ribar”, a Sloboda Trajković je bila Lolina vjerenica. To je najlepša ljubavna priča, poput našeg “Romea i Julije”- rekla je tada Boba, pa dodala da njena imenjakinja na neki način i danas živi, kroz nju, piše Blic.

Inače, Sloboda Trajković rođena je u Vrnjačkoj Banji 1918. godine, u godini kada je završen Prvi svjetski rat. Njen otac Svetolik, ugledni apotekar, nazvao ju je tako u ime trijumfa slobode. Njen brat Miroslav bio je veoma aktivan u Narodno-oslobodilačkoj borbi i živio je u Beogradu, gdje je i ona stigla na studije hemije i gdje ju je Miroslav ju je 1937. upoznao s danas čuvenim Ivom Lolom Ribarom.

– Od prvog susreta je počela ljubav, velika i predivna – pričala je kasnije Slobodina sestra Milica, jedina članica ove porodice koja je preživjela Drugi svetski rat.

Ipak, Drugi svjetski rat je stao na put njihovoj ljubavi – Lola je otišao da se bori, a Sloboda se vratila kući jer Beograd nije bio bezbjedan. Ostalo je zabeleženo pismo koje je Ribar poslao svojoj dragoj:

“Najdraža, jedina moja!

– Pišući ovo pismo ja se pouzdano nadam – optimista sam kao i uvijek – da te ono nikada neće stići već da ćemo se nas dvoje vidjeti i uvijek ostati zajedno. Jer ovo pismo je zato i pisano… U mom životu postoje samo dvije stvari: moja služba našem svetom cilju i moja ljubav prema tebi, najmilija moja. Našu sreću i život koji smo htjeli nismo, kao i milioni drugih, mogli ostvariti izolovano, već preko naše borbe i naše pobjede. I zato su te dve stvari u suštini, u meni samom, jedno… Ako primaš ovo pismo – ako, dakle, ja ne doživim taj veliki čas, nemoj mnogo tugovati najdraža! U svijetu u kome budeš tada živela naći ćeš, uvijek živ, najbolji dio mene samog i svu moju ljubav prema tebi… I želim da nikada ne dobiješ ovo pismo, već da zajedno s tobom dočekam veliki čas pobjede.

Pobjedu nisu dočekali, a pismo nije ni stiglo do Slobode. Ono je završilo u policiji, a Sloboda je privedena. Policajci su je dugo tjerali da napiše pismo svom voljenom da bi im pomogla da ga pronađu, a ona je to odbijala, zbog čega je pet mjeseci provela u logorima.

Ivo Lola Ribar poginuo je 27. novembra 1943. godine od neprijateljske avionske bombe, dok se spremao da krene za Kairo, na mjesto šefa Vojne misije NOV i POJ pri Štabu savezničke komande za Bliski istok.

Vjerenica Sloboda ugušena je sa porodicom u gasnoj komori Banjičkog logora 9. maja 1942, nakon što je uhapsila Specijalna policija Nedićeve vlade i mučila je u Glavnjači i na Banjici, tražeći da napiše Ivi Loli pismo, kojim bi ga namamila, da bi ga uhapsili.

Prihvati notifikacije