Radi se o oblicima nasilja koji se mogu odvijati na aplikacijama za razmjenu poruka, društvenim mrežama, gejming platformama i na mobilnim telefonima koje imaju za cilj da uplaše, naljute, i/ili osramote, a usmjereno je na povredu privatnosti, dostojanstva, tjelesne autonomije itd.
Svjesni smo da je digitalno nasilje u porastu, da je nemilosrdno i bez ikakvih ograničenja i granica, a često je i anonimno. Online nasilje može da izazove dugotrajni psihički i emotivni stres, takođe može imati i razarajući uticaj na život.
Istina je da korporativni logotipi i zaštićena autorska prava uživaju veću zaštitu na internetu nego mi, kao ljudska bića.
Zaštita od nasilja na internetu
Zbog toga je Populacijski fond Ujedinjenih nacija pokrenula bodyright, novi zaštićeni simbol kako bi potvrdila i zatražila zaštitu od nasilja na internetu.
Ova kampanja zagovaranja omogućava da se jasno istupi i potaknu digitalne kompanije, društvene platforme, stranice za dijeljenje sadržaja i kreatori politika da virtualno nasilje i zlostavljanje na internetu uopšteno shvataju jednako ozbiljno kao i kršenja autorskih prava.
Bodyright je osmišljen kako bi pokrenuo važnu diskusiju o tome kako su žene, djevojke, rasne i etničke manjine, LGBTQ+ zajednica i najmarginalizovanije žrtve omalovažavanja, iskorištavanja i kršenja na internetu i zašto se vrlo malo čini kako bi se to zaustavilo.
Online nasilje prouzrokuje stres
Digitalno nasilje doživjela je i Dina Bajrektarević, direktorica UG „Tuzlanski otvoreni centar“, aktivistkinja i članica organizacionog odbora Bh. povorke ponosa. Ona naglašava da joj je dugo trebalo da se osvijesti da je bila žrtva online nasilja, baš iz razloga što generalno kao društvo normalizujemo nasilje i da se online nasilje svede na izgovor „pa neko sjedi iza tastature“.
– U tim momentima sam se osjećala uznemireno, poniženo, uplašeno – naprosto nisam znala na koji način pravilno da postupim u datoj situaciji. Plašila sam se da me policija neće ozbiljno shvatiti, da ću dobiti komentar da „samo blokiram“ i da se tu moja situacija „pravedno“ završava. Prije nego što sam prijavila policiji dosta sam proispitivala „ozbiljnost“ situacije i da li zaista trebam prijaviti online nasilje jer „nasilje je samo fizičko“ – objašnjava Bajrektarević.
Ona navodi jedan od slučajeva uznemiravanja koji joj se desio na društvenim mrežama. Dobila je poruku od nepoznate osobe na Instagramu, koja je otišla u zahtjeve za poruke. Uvidjela je da je video sadržaj, s obzirom da često dobija podršku u vidu poruka i video sadržaja nije smatrala da je nešto problematično.
– Kada sam otvorila video – bio je pornografskog sadržaja. U tom trenutku sam se osjećala prljavom, dehumaniziranom i apsolutno sam bila u šoku. Popratnu poruku koju sam dobila od njega je glasila da je opsjednut o slanju takvih videa drugim ljudima. Nije mi bilo jasno zašto bilo ko ima potrebu da na taj način uznemirava druge osobe i mislim da sam čitav dan provela plačući jer sam se osjećala poraženo i uznemireno – prisjeća se Bajrektarević.
Slike eksplicitnog neželjenog sadržaja uznemiruju, a online nasilje zaista prouzrokuje stres kao i svako drugo nasilje.
– Ima i slučajeva gdje muškarci šalju slike svog polnog organa, nenajavljeno i nesmetano – a što me svaki put uznemiri. Mislim da je krajnje vrijeme da regulišemo na bolji način pitanje digitalnog prostora. Nasilje koje sam doživjela, a koje i dan danas doživljavam, utiče jako negativno na moj život i stvara mi dodatni stres. Svaki put kada dobijem poruku od nepoznatog profila ili komentar na moju objavu od nepoznate osobe – prije nego što uopšte pročitam poruku ili komentar, osjetim da mi nivo stresa raste u tijelu i da mi se povećava anksioznost s obzirom da odmah idem pod pretpostavkom da je neko nasilje u pitanju – napominje Bajrektarević.
Prvi put bila žrtva još u srednjoj školi
Naša sagovornica se prisjeća da je prvi put bila žrtva online nasilja još u srednjoj školi.
– Tada sam bila autovana kao lezbejka, a živimo u jednom homofobičnom i patrijarhalnom društvu, vrlo često su moji vršnjaci koristili moje fotografije bez pristanka i ostavljali homofobične komentare. Sada nailazim na problem da se moje fotografije koriste, bez mog pristanka, na raznim dejting aplikacijama. U tim trenucima se osjećam jako bespomoćno jer ne znam kako da reagujem u datim situacijama – ističe Bajrektarević i dodaje da nasilje nikada ne treba zanemariti.
Da biti žrtva online nasilja ne podrazumjeva da su samo isključivo žene žrtve online zlostavljanja, govori o svom iskustvu sa online nasiljem borac za ljudska prava Dalibor Tanić.
– Prije nekoliko godina sam koordinirao jednim protestima. U momentu dok sam govorio, neko od novinara je rekao kako se, parafraziram, na protestu okuplja i veliki broj ljudi iz Beograda. Naravno, informacija je bila neistinita, jer sam samo ja govorio ekavicom – prisjeća se Tanić.
Nije bio svjestan šta se događa sve dok ga supruga nije upozorila da se po Facebooku i nekim grupama, uveliko dijeli njegova fotografija uz poruku „evo ko je organizovao proteste“.
– Na stotine komentara, ljudi su pozivali na linč i progon iz Sarajeva. Bilo je nemoguće zaustaviti šerovanje moje fotografije, a negativni komentari su se gomilali. Strah se pojavio tek onog momenta kada sam počeo dobijati prijeteće poruke. Tek sam u tom momentu postao svjestan šta se zapravo dešava i šta se može desiti. Iako sam sve uredno prijavio policiji, strah da će me neko tih dana presresti na ulici nije prestao – ističe Tanić.
Posljedice
A kao posljedica digitalnog nasilja dolazi nemoć i strah od nepoznatih ljudi.
– Osjećaj nemoći i straha od pogleda nepoznatih ljudi sa kojima sam se nosio tih dana ne želim nikome. Dodatni osjećaj nemoći i ugroženosti su mi ulili službenici policije kojima sam prijavio prijetnje, koji su na to reagovali kao da prijavljujem krađu nekog bezvrijednog predmeta. Dugo je to trajalo, ali nažalost bez ikakvog epiloga, jer se sve završilo onog dana kada sam prijavio prijetnje – naglašava Tanić.
Za potrebe teksta kontaktirali smo Ministarstvo porodice i sporta Republike Srpske, a stručna savjetinica za odnose s javnošću Mirela Vujatović ističe da je važno je da smo kao društvo spremni da prepoznamo opasnosti govora mržnje i sajber nasilja te ozbiljnosti posljedica koje ovaj oblik komunikacije ostavlja na mlade.
– Na internetu postoji bezbroj mogućnosti, a čak i kada se čine bezopasnim, potreban je veliki oprez, a često nema. Često ćete čuti, obrišite komentar, blokirajte ga, šta vas briga, ali nismo svi isti i ne možemo sve izbrisati. Za jednu osobu, koja tek odrasta i traži svoj put, sigurno nije lako čuti ili pročitati loše stvari o sebi, bez obzira od koga dolaze – zaključuje Vujatović.
Bodyright
Bodyright je osmišljen kako bi pokrenuo važnu diskusiju o tome kako su žene, djevojčice, rasne i etničke manjine, LGBTQ+ zajednica i najmarginalizovanije žrtve omalovažavanja, iskorištavnja i kršenja prava na internetu i zašto se vrlo malo čini kako bi se to zaustavilo.
Okosnica ove online i društvene medijske kampanje je bodyright simbol, koji se može dodati na bilo koju fotografiju ljudskog tijela koja se dijeli na bilo kojoj digitalnoj platformi. Dodatno se upućuje i poziv na potpisivanje peticije UNFPA Global Citizen kojom se od kompanija, platformi i kreatora politika traži da omalovažavanje ljudskih bića, mizoginiju i internetsko nasilje shvataju jednako ozbiljno kao i kršenje autorskih prava.
Bodyright je pravo na vaše tijelo, i na netu i u stvarnom svijetu.
A.E.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu