Naime, pjevačica je otkrila da je poslije porođaja prošla kroz mnogo bolnih trenutaka.
– Dana 11. avgusta 1998. godine porodila sam se u Njemačkoj i na svijet donijela kćerku Elenu. Mjesec nakon toga, prešla sam u Beograd. Kada se za neku ženu kaže da je u drugom stanju, tada se ne misli samo na to da ima veliki stomak. To drugo stanje ujedno je i splet psiholoških promjena koje žena proživljava. Nešto od toga ostane i poslije porođaja i tako je bilo i sa mnom – započela je tada Marta svoju ispovijest, a onda otkrila i da je neprestano brinula za svoju mezimicu i samo se nadala da je sa njom sve u redu.
– Ja sam jedno vrijeme bukvalno bila opsijednuta strahom da se djetetu nešto ne dogodi. Naročito sam se bojala da kćerkicu stavim sa sobom u kola. Vozim i gledam u retrovizoru kako joj se glavica ljulja i jednostavno strah me je. Roje mi se mračne misli šta bi bilo da se ne daj Bože sudarimo – opisala je Marta svoje strahove.
U tim prvim danima majčinstva saznala je i kako joj je otac teško bolestan.
– Samo što sam došla u Beograd, tetke su mi javile da mi je otac bolestan. Ni na pamet mi nije padalo da dijete stavim u kola i odem da vidim šta mu je. Osim toga, mislila sam, bolestan, pa bolestan, vrlo važno, ozdraviće… – rekla je Marta.
Međutim, njen otac je bio pred smrt što pjevačica od brige za kćerkom nije ni pomislila.
– Ne znam koliko dana kasnije, u goste mi je došao rođak iz Bosne. Rekla sam mu da je otac nešto bolestan, a on meni da će sutra otići u Jašu Tomić da ga obiđe. U povratku iz Jaše Tomić rekao mi je da je otac poprilično loše i da ima želju da ode u svoju rodnu Modriču u Republici Srpskoj i da tamo umre, ali da ne može da ustane iz kreveta. Šta sam mogla, odmah sam potegnula neke vezice da mu obezbijedim prevoz do Modriče, ali su mi već sutradan javili da je kasno – otac je umro – govorila je tada pjevačica sa tugom u glasu.
Ono što joj je danas žal jeste to što njen otac nikad nije vidio svoju unuku Elenu, a vrlo bolno joj je bilo i kada je njena kćerka počela da govori pa je dozivala djeda, piše Blic.
– Tek tada mi se cijeli film odvrtio u galvi. Moj otac je bio jako bolestan, a ja ga nisam obišla, moj otac nikada nije vidio svoju unuku, jer sam mu ja to iz svog, opravdanog ili neopravdanog, straha onemogućila. Ispravke nema. Sada mi je zbog toga užasno žao i kada moja Elena, izgovarajući svoje prve riječi, guče: “Mama… Tata… Djed”, ja sva pretrnem i kažem joj: “Sunce mamino, mi više nemamo djeda'” – govorila je Marta ranije.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu