Znate kako, mene su mnogi zvali oko toga, ja nisam bila spremna da pričam, a sada kada je sve hvala Bogu u redu, ja ću podijeliti svoje iskustvo. Ja sam pravo iz emisije otišla, tog dana nisam htjela da slavim rođendan nešto na veliko, Mladen, braća i porodica, otišli smo u vilu, samo odjednom, u šestom mesecu trudnoće mi je pukao vodenjak – kazala je.
– To se danas često dešava, to sam vidjela tamo. Morala sam da pijem po 4, 5 litara vode, da bih nadoknadila, da bi beba bila što duže. Molili smo Boga samo još danas, jer nam je svaki dan bio bitan. U tom mjesecu ni pluća nisu bebi sazrela. Mjesec dana tada je bio haos. Kolege su mi puštale poruku, svima sam zahvalna. Mjesec dana sam preležala. Poslije mjesec dana je krenuo porođaj, porodila sam se carskim rezom, moralo je tako. Otkucaji srca bebe su bili jako visoki – dodala je Jelena.
– Ja sam željela da je vidim istog trenutka kada su je izvadili iz stomaka. Svi mi pretpostavimo da je to tako, ali to kad osjetiš, kad ti stave dijete pored lica. U istom trenutku sam osjetila prevelik strah. Rođena je sa kilogram i 700, to je premalo, rađaju se bebe i sa manjom kilažom, ali kada su mi onako… Odmah su je stavili respirator na lice, to su ti trenuci kada ne znaš za sebe, toliko si srećan, život ti se promijenio, a strahuješ i dalje šta će biti – istakla je ona.
– Ja sam iskreno, hvala Bogu sve savršeno podnijela. Mene nije boljelo, te rane, ja sam treći dan, kada sam izašla iz bolnice, počela po kući, Mladen mi je nije dao. Ja sam stvarno super podnijela. Ono što sam loše podnijela, jeste kako će biti Mila i šta će biti sa njom. Slušala sam te priče, ali opet ti strahuješ šta će biti. Što je najgore od svega, što su bile zabranjene posjete, zbog virusa. Dijete nisam mogla da vidim mjesec dana. Nisam je uzela u naručje, onda razmišljaš šta je i kako je. Slali su nam slike, pogledaš sliku, pa ti se čini da je ona tužna. Pretežak je period i za Mladena, i za mene. Mladen je isto osjećao što i ja. Bio mi je velika podrška. Bog ti da snage, toliko, sad će još malo kući, ti doktori i sestre su najveći stručnjaci ovog sveta. Oni su mi rekli da se sve prate, ona je stabilno, čeka se snimanje glave, pa strahuješ, pa snimanje pluća, pa sve… – navela je Pešićeva.
– Najteži mi je trenutak kada sam izlazila iz porodilišta, izlazimo, to je otpust u frontu, sve sa svojom djecom majke izlaze, muževi čekaju sa balonima, cvijećem, ja nisam htjela ni da se presvučem. Samo sam sjela u kola… To mi je najteži trenutak, idem kući i javljam se mami, ali to nije nikakva sreća, misli su mi bile sa Milom. Da su me pustile ispred zgrade da spavam, spavala bih. Najsrećniji trenutak mi je bio kada su me pozvali da dođem po bebu, ja sam se samo zahvaljivala Bogu, nisam imala tremu. Kada smo je uzeli, kao da sam rodila desetoro djece. Mi nismo mogli da proslavimo, jer mi je dijete bilo u inkubatoru, ali kada je budemo krstili, onda ćemo napraviti veliku proslavu za sve – zaključila je, piše Blic.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu