Prof. dr Goran Stanojević u razgovoru za Blic kaže da je Laza, kako su ga svi zvali, bio dobar prijatelj, ljekar, drug i da se nikada nije povlačio, kako na frontu, tako ni pred koronom, iako je znao da i on spada u rizičnu grupu.
Laza je bio moj veliki prijatelj, posljednju bitku nije dobio. To je čovjek koji je do zadnjeg dana bio u Urgentnom centru iako je bio sa velikim faktorima rizika, bronhijalne astme, on nije htio da odustane i da se povuče. Nažalost, desilo se to što se desilo. Sa suzama u očima svi govorimo o njemu, moj prijatelj, moj brat i kolega Miodrag Lazić ostaće uvijek u našim srcima u našem pamćenju kao čovjek koji je nesebično davao sebe u borbi i u ratu, ali i u miru – izjavio je dr Goran Stanojević.
Povodom Lazićeve smrti oglasila se u Uprava kliničkog centra Niš.
– Čovjek koji je časno, hrabro i ponosno, rame uz rame, na prvim linijama fronta, stajao kraj srpske vojske, u svim ratovima koji su zadesili našu zemlju i naš narod. Čovjek, ljekar, vojničina koji je spasao više od hiljadu života na bojištu, operišući i po tri vojnika istovremeno, radeći u ratnoj bolnici, na polju i po 36 sati bez prestanka… Čovjek koji je golim rukama, stiskajući ga, oživio srce ratnika u istočnom Sarajevu, koje i danas kuca. Dr Miodrag Lazić, naš dr Laza, i pred ovog, nevidljivog neprijatelja, sa kojim se zdravstveni radnici u Nišu, Srbiji, širom svijeta, uveliko bore, iako ga je samo dva mjeseca delilo od odlaska u penziju, stao je ponovo hrabro uz svoje kolege, bez obzira na to što je znao da je, zbog svog zdravstvenog stanja i sam ugrožen. I ponovo je naš Laza bio na prvoj liniji, do samog kraja… do trenutka, dok nije saznao da je i sam obolio od virusa, koji mjesecima, besomučno, odnosi živote ljudi. Hiljade bitaka je dobio. Nažalost, ovu posljednju, njegovo srce nije izdržalo. Kako je i rekao, u svojoj posljednjoj poruci, želja mu je bila da ode, na način na koji je i živio. Nažalost, tako se i dogodilo – navedeno je na sajtu Uprave.
Prije tačno godinu dana dr Miodrag Lazić pričao je za Blic o svom iskustvu u ratu, prisjećao se bombardovanja Niša, kada je u jednom trenutku bilo potrebno 15 operacionih sala.
– Sjećam se tog strašnog dana, kada je u jednom naletu u Klinički centar stigao veliki broj teško povrijeđenih, kada je trebalo u istom momentu 15 operacionih sala, a mi to nismo imali. Dovozili su ranjenike, sa otkinutim rukama, teško povrijeđene, zbrinjavali smo ih kako smo znali i umjeli, na hodniku, u sobi, sali, gdje god, pričao je za dr Lazić, koji je za vrijeme bombardovanja 1999. predvodio jednu od dvije hirurške ekipe, kao ljekar sa već četiri godine ratnog iskustva na teritoriji Bosne i Hercegovine.
Dr Lazić, uvijek spreman da za pacijenta učini sve, nikada tokom svog radnog vijeka nije štedio sebe, niti strahovao.
– Mi ljekari, kad god treba, moramo da radimo sve što je u našoj moći, da dežuramo i po cijeli dan i noć, da pomažemo, liječimo. Naša misija je da spasavamo ljudske živote, kakve god da su okolnosti, mi smo uvijek u prvim redovima – ispričao je prije godinu dana dr Lazić za Blic.
Orden svetog Save
Dr Miodrag Lazić je u avgustu 1991. godine napustio mjesto hirurga u Nišu i zaputio se u tadašnju Republiku Srpsku Krajinu. Kao hirurg je učestvovao u proboju koridora u junu 1992. godine, a potom se kao dobrovoljac javio u ratnu bolnicu “Koran” na Palama u Republici Srpskoj. Jedan je od osnivača ratne bolnice “Žica” u Blažuju, kod Sarajeva, takoreći na samoj liniji fronta. Ostao je tamo punih 40 mjeseci, kao jedini hirurg na području tadašnjeg Srpskog Sarajeva, gdje je obavio više od 3.500 operacija pod punom anestezijom, zbog čega je odlikovan ordenom Svetog Save.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu