Naime, komentarisala je očekivanja koja nam se nameću od rane mladosti i iz kojih potiču nesigurnosti a povezana su sa fizičkim izgledom.
– Pali smo pod uticaj industrije ljepote koja promoviše fašizam mladosti i na našim nesigurnostima okreće ogromne pare – izjavila je Ida komentarišući društvo i starenje u programu HRT.
– Nasuprot svih medijskih sila koje nas uvjeravaju da je starost nešto ružno i odvratno, da su bore nešto čega se treba sramiti, da s 45 godina trebamo sjediti kod kuće i više ne izlaziti… Ja starost doživljavam drugačije i nadam se da će biti bar upola kako je ispalo u mom spotu. Želim promovisati starost kao jedno doba koje može biti ispunjujuće, u kojem možemo i dalje napredovati, razvijati se i veseliti. Jako mi je teško kad vidim takav pritisak društva, to nije više ni pritisak, to je jedan fašizam mladosti sa svih strana. Lijepo je i dobro samo ono što je mlado i bez bora, pogotovo kod nas žena – kazala je Prester, prenosi Mojevrijeme.rs
– Mislim da smo mi svi pali pod uticaj industrije koja na našoj nesigurnosti okreće ogromne pare. Vidim trendove na Instagramu gdje djevojčice od 18, 19 godina kupuju prve tretmana i kreme protiv bora. Nisam ni ja imuna, i ja koristim svašta i želim izgledati mlađe koliko je to moguće, ali kad vidiš nekoga ko je na pragu života… Hej, kakva ti je to tema s 18 godina, da ti je uopšte to neko ulio u glavu da razmišljaš o starosti s 18 godina?” – analizirala je pjevačica “pritisak industrije koja želi imati klijente, ne više od pedeset, nego od osamnaest godina.”
– To je igra bez granica, spirala nezadovoljstva gdje samog sebe pumpaš da nikad nisi dovoljno mlad, lijep i zategnut, a naravno kako godine idu, biće sve gore jer priroda čini svoje. To su neki prirodni procesi koje ne možeš zaustaviti.
Prester je uočila da su muškarci manje podložni takvim pritiscima: “Oni su hedonisti. Gledaju se u ogledalo i ako su nabildovani, super su si. Ako imaju stomak: ‘To je moj stomak’. Znaš kako se kaže u narodu ‘Muškarac bez stomaka, kao Mercedes bez znaka’.
Uživaju u sebi, a mi žene se ponašamo kao neke jadnice koje same sebi nikad nisu dovoljno dobre. To moramo u svojoj glavi prekinuti i uživati u sebi, rasti, obrazovati se, pronalaziti stvari koje nas zanimaju, koje nama mame sjaj u očima, koje su naše strasti, a to da se mi stalno moramo nekome drugome dopasti, to je pogrešno.”