Hronika

"Palim mu svijeću, umjesto da se igram sa njim" Porodica dječaka (4) kog je pred majkom pregazio kombi napustila mjesto u kojem se desila tragedija

Bojan i Kristina Alimović zauvijek su napustili porodični dom u niškom selu Popovac i preselili se u Vlasotince, nakon što im je u saobraćajnoj nesreći poginuo sin, koji je imao samo četiri i po godine.

"Palim mu svijeću, umjesto da se igram sa njim" Porodica dječaka (4) kog je pred majkom pregazio kombi napustila mjesto u kojem se desila tragedija
FOTO: BRANKO JANAČKOVIĆ / RAS SRBIJA

Roditelje mališana mučilo je podsjećanje na stravičan gubitak, pogled na Edinovu praznu sobu i napuštene igračke, pa su odlučili da pokušaju da se utjehu nađu na drugom mjestu.

Dječak je nastradao 12. maja prošle godine u centru ovog niškog sela dok je na ulici čekao majku da u pošti podigne novčanu pomoć. Mališana je na biciklu pregazilo kombi, kojim je upravljao S. J. (48), takođe iz Popovca, protiv koga je podneta krivična prijava za teško djelo protiv bezbjednosti javnog saobraćaja.

Roditeljima je teško padao svaki susret sa vozačem kombija.

– Ne znam kako bih preživjela da se to meni desilo, da je moje dete nastradalo. Svekru i svekrvi je mnogo teško, ovde ih sve podsjeća na Edina, nisu mogli da se više bore sa uspomenama na njega i odlučili su da odu. Razlog više je i to što su svakodnevno viđali i tog čovjeka koji im je usmrtio dijete jer je pušten iz pritvora, muke su njihove velike. Sud će utvrditi zašto je Edin stradao, nisam bila tamo kada se nesreća desila niti je moje da sudim. Vozač je kriv, ali ni Kristina nije trebala da ostavlja dijete samo, morala je da ga drži za ruku, imao je samo četiri i po godine – priča njhova snaha Irena, majka šestoro djece.

Dodaje da je i njoj veoma teško, posebno što jedna od njenih ćerki nevjerovatno liči na stradalog dječačića.

– Svaki pogled na nju je sjećanje na Edina. Bio je prelijepo, dobro i mirno dijete. Za taj uzrast bio je veoma pametan, umio je da se skloni od auta, ne mogu da shvatim šta se to desilo, zašto je stradao – kaže Irena.

“Pobjegao sam da ne učinim nešto loše”

Dječakove roditelje su se skućili u Vlasotincu sa dvoje male djece. Edinov otac Bojan kaže da je očajan, da je sa porodicom bukvalno pobegao iz Popovca jer se bojao onog što je mogao da učini.

– Tužna je bila naša kuća bez Edina, život nam je tamo bio neizdržljiv. Ono što mi je bilo najgore su susreti sa tim čovjekom koji mi je usmrtio djetence. Priznajem da sam se jedva uzdržavao da učinim nešto zbog čega bih otišao u zatvor i ostavio ovo dvoje male djece bez oca. Nisam mogao da se izborim sa tim pritiskom pa smo odlučili da se odselimo. U Popovac se vraćamo samo zarad Edinovog groba, ne propuštamo nijedan praznik, uskoro će biti Zadušnice pa ćemo ponovo otići – priča nesrećni čovjek.

Kaže da je svjestan da mora da sačuva snagu zarad porodice jer je njegovoj supruzi još teže s obzirom na to da joj je Edin stradao pred očima.

– Ona je i dalje u šoku, na mahove je potpuno izgubljena, ja bar nisam vidio Edinovu smrt, to može da razumije samo onaj ko je izgubio dijete. Mogu samo da kažem, ne dao Bog nikome ono što moja porodica preživljava svakoga dana – kaže Bojan.

“Vidjela sam kako Edin nestaje pod točkovima”

Opisujući vrijeme nakon stravične nesreće, Kristina priznaje da je bilo dana kada je pomišljala da se ubije.

– Jedva sam sačuvala zdrav razum, pomišljala sam da ću završiti u ludnici, krivila sam sebe što mi je dijete poginulo. Nismo mogli više da živimo u kući u kojoj sam ga odgajala, nisam mogla da gledam njegov bicikl, mali džip koji smo mu kupili, sve smo činili za tu djecu kako bi bila srećna. Voljela sam da ga gledam kako vozi biciklicu, uvijek je bio veseo, donosio je radost cijeloj porodici – opisuje nesrećna majka život prije nesreće.

Kaže da joj je prizor stradanja djeteta neprestano pred očima te da je muči to što nije mogla da ga spasi.

Pročitajte još

– Prilazila sam mu, kada mi je ispala lična karta. Sagnula sam se da je uzmem, sljedeće što sam vidjela je da kombi skreće ka mom djetetu i ono nestaje pod točkovima. Ništa nisam mogla da uradim, umro mi je pred očima – prisjeća se Kristina preživljevnog užasa.

“Palim mu svijeće, umjesto da se igram sa njim”

Ističe da ih tuga prati i u novom domu te da ih u životu drži jedino želja da za Edina dobiju pravdu.

– Jedemo, pijemo, spavamo, a Edin je u grobu. Palim svijeće djetetu, umjesto da se igram sa njim. Toliko vrijeme je prošlo a ništa se ne dešava, taj čovjek je na slobodi, naša advokatica nam kaže da postupak još nije krenuo, navodno se čekaju još neka vještačenja. Želimo da bude kažnjen, to nam neće vratiti Edina ali će nam pružiti kakvu, takvu utjehu – zaključuje Kristina, piše Telegraf.

U Osnovnom javnom tužilaštvu rečeno je da je predmet u fazi dokaznih radnji koji prethode javnotužilačkoj odluci da li će protiv osumnjičenog biti podignut optužni akt ili će istraga biti obustavljena.

Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu