Odesa se oduprla napadima, uspjela je da potisne ruske snage iz njenih teritorijalnih voda i da njeni građani žive koliko-toliko normalnim životom u ratnim vremenima. I zaista, kada šetate ulicama primorskog grada na prvi pogled djeluje kao da ste došli u mirnodopsko vrijeme.
Ljudi svih generacija su na ulicama, u kafićima, restoranima, sjede u parkovima, druže se, idu na posao, obavljaju svakodnevne obaveze. Ali, avet rata je na svakom koraku, piše Blic.
U gradu je na snazi policijski čas, glavne institucije i lokacije su tokom večeri i noći u mraku, dolazak do morske obale je onemogućen, čak i izdaleka, džakovi sa pjeskom i barikade su i dalje postavljeni kao štit, iako u znatno manjem broju nego na početku rata, a i dalje se čuju sirene za vazdušnu opasnost.
Skoro na svim bilbordima i plakatima su ratne teme, od podrške vojsci i prikupljanja pomoći do motivacionih i ohrabrujućih poruka za stanovništvo. Na skoro svakoj zgradi i objektu vijori se plavo-žuta zastava, koja se može vidjeti i u obliku grafita na svakom ćošku. Plaže i morske vode oblasti su minirane.
Nekada pun grad turista, danas ima manji broj stanovnika nego prije invazije. Oko 200.000 je napustilo Odesu, zbog čega se broj od 1,3 miliona spustio na 800.000.
– Odesa je veoma spremna da se odbrani od bilo kog ruskog napada. Mi smo to pokazali tokom ovih šest mjeseci – rekao je za novinare iz Srbije Serhij Bratčuk, portparol vojno-civilne administracije Odeske oblasti.
Iako se sirene za vazdušnu opasnost čuju manje nego prvih mjeseci rata, i dalje postoji veliki rizik od aktivnosti ruskih aviona i raketiranja. Na to su građane Odese na Dan nezavisnosti, 24. avgusta, podsjetile sirene koje su se oglasile čak osam puta.
– Za Odesu je veoma važno da naša linija fronta nije samo na zemlji, već je veliki dio naše teritorije morski dio. Na početku invazije, 28. februara, desio se jedan neuspjeh koji su Rusi imali kod malog grada koji se zove Koblevo, kod prelaza sa Odeske u Nikolajevsku oblast, ali su potisnuti u morske vode i izgubili su mogućnost da krenu na luku u Odesi – istakao je on.
Odesa je kao morska vrata Ukrajine izgubila milione dolara zbog ruske blokade luke. Poslije teških pregovora kojima su posredovale Turska i Ujedinjene nacije, brodovi sa žitom uspješno isplovljavaju ka svojim destinacijama duže od mjesec dana.
Napad na grad dan nakon što je postignut sporazum opominje da opasnost vreba iza ugla.
– Mi smo bili spremni za sve aktivnosti ruskih snaga i naš odgovor biće snažan i dalje. Spremni smo, svaki građanin Odese biće spreman da odbije napade – zaključuje Bratčuk.
Ključni grad na obali Crnog mora
Na početku invazije ruska taktika pokazivala je da je Odesa jedan od najvažnijih ciljeva Kremlja. Veoma brzim zauzimanjem Hersonske oblasti, sljedeće na redu bile su Nikolajevska i Odeska oblast. Osvajanjem ovih djelova Ukrajine, zemlja bi bila odsječena od mora, a Rusi bi napravili kopneni most koji bi se spojio sa Pridnjestrovljem, separatističkim delom Moldavije koji podržava Kremlj u njegovim aspiracijama ka nezavisnoj državi.
– Odesa je za Rusiju važna psihološki jer smo predstavljeni kao dio nekadašnje ruske imperije. Grad je važan jer je jedna od najvećih luka, u Odeskoj oblasti imamo tri luke: Černomorsk, Odesa i Pivdenij. To je sjedište naše mornarice, 60 odsto našeg izvoza ide kroz more. Ruska taktika bila je da nas odsjeku od mora. Prvobitno su imali šanse da zauzmu Odesu, sada to nije slučaj – rekla nam je na početku našeg razgovora Hana Šelest, programska direktorka tink-tenk organizacije “Ukrajinska prizma”.
Naša sagovornica je specijalista za konflikte i bezbjednost, koja je u svojoj karijeri posjetila zone sukoba, među kojima je bilo i Kosovo. Osam godina je bila dio ukrajinskog tima u pregovorima sa Rusijom. Šelest smatra da bi bila potrebna tri faktora ako bi Rusija željela da osvoji Odesu.
– Prvi faktor je dominantnost u vazduhu – avionama i raketama. Drugi faktor je da je potrebna zemljana operacija zbog lanca snabdjevanja. Jedan od razloga što su Rusi doživjeli poraz na sjeveru Ukrajine jeste to što im je logistika bila veoma loša. Treći element je desantna operacija, to je najproblematičnija stavka i to je sada nemoguće uraditi. Za to je potreban veliki broj brodova koje Rusija ne posjeduje. Ukrajina ima morsku artiljeriju, “neptun”, “harpun”… Dobili smo i veliki broj oružja sa Zapada i zbog toga oni više ne ulaze u naše teritorijalne vode jer možemo da ih pogodimo. Potrebna je i ravna i velika plaža, što Odesa ne posjeduje – ispričala nam je svoje viđenje Šelest.
Njena procena je da je na početku invazije bilo i moguće da Rusija zauzme grad dok su kontrolisali Zmijsko ostrvo, ali da to više nije situacija.
– Da li sanjaju da zauzmu Odesu, odgovor je da. Da su sposobni da to urade, odgovor je ne. Vidite šta su uradili sa Marijupoljom i Nikolajevom, uništili su ih artiljerijom. Za Odesu to nije opcija zbog njenog istorijskog centra, koji ima sentimentalnu vrijednost za Ruse. On je u porodičnim sjećanjima sa ljetovanja, u filmovima… Ruski građani bi reagovali na taj potez, emotivno bi ih pogodilo. Ono što Rusiji treba je da se Odesa preda ili neka druga operacija, ali da ne unište centar grada. Sve što su gađali, sem napada u julu, uglavnom su bila predgrađa – kaže nam ona.
Život u ratnom režimu
Na ulicama Odese upoznali smo Ljudmilu Granić (65), čiji su prababa i pradjeda iz Srbije. Rekla je da je tradicija do Prvog svjetskog rata u Srbiji bila da se djeca šalju na učenje zanata u Odesu, pa se tako njen otac zaputio put Odeske oblasti i na koncu oženio i nastanio na crnomorskoj obali.
Napitanje kako razmišlja poslije pola godine od početka invazije i kako reaguje kada čuje sirene, odgovara da je navikla da živi s ratom, kao nažalost i većina stanovnika Ukrajine.
– Ne plašim se kada čujem sirene, ali se iznerviram kada se oglase noću dok spavam kada me probude. Na početku invazije je bilo strašno, nismo imali nikakvo iskustvo, nisam znala šta da radim u tako stresnoj situaciji. Plašili smo se i išli smo u skloništa. Danas je situacija više bezbjedna i manje se čuju sirene – kaže nam ona.
Ljudmila priča da se mišljenje stanovnika Odese o ruskom narodu nije promijenilo i da oni rat vide kao politiku ruske države. Na pitanje da joj je neko rekao 1991. nakon raspada Sovjetskog Saveza da će se rat između Ukrajine i Rusije desiti 2022. godine, kaže nam da u to ne bi vjerovala.
Mladi u Odesi manje od starijih stanovnika misle o ratu. Aleksandar ima 19 godina i, kao i većina njegove generacije, želi da živi život punim plućima.
– Na početku sam se malo plašio, ali ne razmišljam puno šta će biti dalje. Život teče – kazao je ovaj mladić iz Odese.
Niko od sagovornika ne vidi kraj rata, a na to pitanje odgovor ne znaju ni vodeći vojni stratezi i stručnjaci. Ali je njihovo mišljenje da kad god se to desi, Ukrajina će na kraju izaći kao pobjednik.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu