Specijalnom nagradom “Jovan Ćirilov” nagrađena je predstava “Nemoralne priče 1. dio: Kuća majka”, autorke Fie Menar i Žan-Lik Božola.
Nagrada “Politike” za najbolju režiju, potpuno zasluženo, otišla je u ruke Sebastijana Horvata, reditelja predstave “Ali: strah jedne duše”.
Publika je na ovogodišnjem festivalu bila saglasna sa ocjenom žirija i za najbolju predstavu proglasila komad “Ali: strah jedne duše” sa prosječnom ocjenom 4,67.
Proglašenju pobjednika prethodilo je izvođenje predstava “Pozvani” i “Rijetke ptice”, a nakon proglašenja uslijedio je koncert Beti Ðorđević, kada je publika čula veliki hit “Počnimo ljubav iz početka”, koji je bio i slogan ovogodišnjeg Bitefa.
Sebastijan Horvat, reditelj predstave nagrađene Grand prijem, “Ali: strah jede dušu”, izjavio je da za njega nema dileme da će najvažnije teme u svijetu danas, kao što su ekologija ili politički populizam, migrantske krize i dalje nalaziti mjesto u pozorištu budućnosti.
– Budućnost Evrope je totalitarizam koji će pod plaštom demokratije dopuštati sve. Političari će sve dopuštati osim upliva u tokove novca. Umjetnička kritika nikada nigdje nije ugrozila tržište i to je trend koji će, bojim se, trajno biti prisutan u Evropi sve dok je kapitalizam prisutan kao oblik društvenog uređenja – kazao je Horvat.
U pobjedničkoj predstavi Horvat u scenskoj adaptaciji klasičnog teksta Rajnera Vernera Fazbindera, zadržava izvorni društveni milje i radnju.
Sedamdesete godine 20. vijeka u Zapadnoj Njemačkoj, slučajni susret i neočekivana ljubav između starije njemačke čistačice, udovice, i mladog marokanskog gastarbajtera, predrasude i neprihvatanje njihove okoline…
Ovaj izbor se pokazuje kao ispravan, jer publika bez problema razvija paralelu s današnjim oblicima ksenofobije, netrpeljivosti prema strancima, migrantima.
Horvat tek na sredini ove ljubavne priče, do tada pretežno ostvarene i srećne, uvodi “treće lice”, ono koje “sreću kvari”, a to je kontekst, društvena stvarnost, odnosno, publika.
Tako u drugom dijelu predstave gledaoci doslovce i fizički ulaze u izmišljeni svijet ljubavnika i iznutra ga, kao nekakav tumor, razaraju.
Kritička i politički angažovana priča ipak se završava srećno, iako ne u potpunosti.
Horvat za Tanjug kaže da pozorište i dalje ima javni uticaj koji se događa na svjesnom i nesvjesnom planu.
– Svaka djelatnost koja se bavi javnim diskursom ima priliku da nešto napravi… Nešto dobro za društvo. Pozorište je dobro mjesto da se putem emocija publici predstave važna i opterećujuća društvena pitanja. To nisu okolnosti u kojima čovjek pročita nešto u novinama, malo se naljuti na sebe i na druge i krene na spavanje. Dobro pozorište ohrabruje ljude da misle. Zato uprkos svemu vjerujem da ima smisla ovo što radim – rekao je Horvat.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu