Kao prvo, tu su inicijalne greške, u koje spada potcjenjivanje neprijatelja. Ruski napad na čečensku prestonicu Grozni 1999. bio je neuspješan baš kao i pokušaj, kako iz Kijeva piše Danijel Bofi u svojoj analizi za Gardijan, “obezglavljivanja” ukrajinskog rukovodstva u prestonici u roku od nekoliko dana od početka invazije 24. februara.
I u Čečeniji i u Ukrajini postojalo je ogromno uvjerenje u superiornost ruskih oružanih snaga zbog kojeg je, između ostalog, dugi konvoj oklopnih vozila koji je opkoljavao Kijev sve do povlačenja tokom vikenda (kad je i otkriven užas u Buči), stalno upadao u zasjede ukrajinskih snaga.
Iznenađujući otpor
Kad su ruski padobranci sletjeli na aerodrom Gostomel u predgrađu Buče, nestali su isprva sa vidika, kako su rekli lokalni stanovnici. Trebalo je da brzo napreduju na Kijev u pokušaju da svrgnu vladu predsjednika Volodimira Zelenskog i postave prorusku marionetsku alternativu. Umjesto toga, naišli su na žestoki otpor i morali da ulaze u teške sukobe u Buči i drugim mjestima sjeverno i sjeveroistočno od Kijeva, i to samo da bi zadržali poziciju.
Ruske snage su se ponovo pojavile nakon nekoliko dana sa, kako su rekli žitelji, fatalnim posljedicama. To je dovelo do brutalne korekcije poteza što je Moskva uradila i u Groznom a sada je optužena da je to radila i na raznim mjestima u Ukrajini iz uvjerenja, kako ukazuje Bofi, da će brutalna sila neselektivnom upotrebom artiljerije, koja potencijalno ima za posljedicu totalno uništenje grada (poput Marijupolja), skršiti otpor.
Ujedinjene nacije su 2003. nazvale Grozni “najuništenijim gradom na Zemlji”. Tokom njegove opsade ubijeno je između 5.000-8.000 civila. Tokom bitke za Alepo 2016. Rusija je sirijskom predsjedniku Bašaru al Asadu povratila područja grada u rukama pobunjenika nakon mjesec dana bombardovanja u kojem su izginuli muškarci, žene i djeca.
Sada, u Ukrajini, Buča je samo posljednja u nizu. Prije nje su slično pretrpjeli Černigov, Marijupolj i Harkov.
Prekid komunikacija pa bombardovanje
Prvo je došlo do prekida komunikacija, struje, gasa i vode. Uslijedilo je tepih-bombardovanje civilnih meta, pored lažnog nuđenja humanitarnih koridora i prijavljenih napada na ljude koji se evakuišu. Ukrajinsko ministarstvo spoljnih poslova je krajem marta reklo da Marijupolj i humanitarni koridor između dva istočna grada Izjuma i Volnovahe, postaju glavna bojna polja u zemlji.
Uništene su gradske infrastrukture, bolnice, skloništa od bombi i škole. U Marijupolju je čak bombardovano porodilište i pozorište.
Ukrajinska vlada je tvrdila da Moskva nasilno deportuje ljude iz Marijupolja u Rusiju. Kako ukazuje Bofi, mnogi od tih izbjeglica možda isprva nisu marili gdje idu samo da se udalje od pakla koji je nastao u ovom lučkom gradu.
Uvjerenje na kojem takvi potezi počivaju je da će se, suočena sa takvim mučenjem, ljudska volja za odbranom skršiti alternativna vlada, koliko god nepoželjna, će biti prihvaćena. Asad je ostao na vlasti. U Čečeniji je Putinov saveznik Ramzan Kadirov koji je pružao podršku ruskim snagama i u Siriji i sada u Ukrajini.
Završni čin
A to dovodi do završnog čina – normalizacije nove administracije.
Za to je, ističe Bofi, potreban nivo cinizma i slabosti sa Zapada na koje se Putin, kako se vjeruje, dugo kladio – da će Sjedinjene Američke Države i Evropska unija zažmiriti na jedno oko na ono što se dogodilo s obzirom na neumoljivost nove normale.
U slučaju Ukrajine, međutim, nije jasno da li će teror da prevlada, dok pregrupisanje ruskih snaga na istoku zemlje ukazuje da je možda odustala od inicijalnih ambicija za totalnu kapitulaciju. Možda će Putin umjesto toga pokušati da se utvrdi na istoku, ako bude u stanju da skrši tamošnji otpor. Ali to će i dalje biti težak poduhvat, posebno ako mu ekonomija kod kuće potone usljed zapadnih sankcija. Takođe, zapad će možda ovog puta ostati vjeran svojim tvrdnjama o solidarnosti sa Kijevom i pojačati svoj režim sankcija.
– Imena Buče, Marijupolja i Harkova mogla bi da postanu vapaj Zelenskog ka tom cilju – zaključio je Bofi.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu