Velika je odgovornost na meni. Ovo je moje čedo i sa svime sam upoznat kada je ovaj projekat u pitanju. Sve sam zajedno smišljao sa ekipom, puno puta sve zajedno prolazili od početka do kraja tako da sam ovde bio maksimalno uključen u svemu. Nastavili smo tamo gdje smo prije godinu i po stali, kada smo završili sa emitovanjem prve sezone. Nekako u narativnom ali i produkcijskom smislu je veliki skok u odnosu na prvu sezonu. Kasting je uvećan za nekoliko divnih glumaca kao što su Aleksej Bjelogrlić, Amela Terzimehić, Aleksandar Đurica, Radoje Čupić, Martin Bermoser i Mercedes de la Kruz. Ljetos smo imali “probni balon” na festivalu u Sarajevu, gdje smo prikazali prve dvije epizode druge sezone i zaista je super prošlo. Serija je vrlo gledana i u regionu što mi je posebno drago. Nadam se da će gledaocima priča biti i zabavna i emotivna isto onoliko koliko je bila nama na snimanju. Ja, kao reditelj “Realne priče” iz koje je nastala ova serija, smo zadržali tu emociju koja se prožima kroz temu – priča Gordan Kičić.
Nastavak ste snimali u jeku korona virusa?
– Jeste i nije bilo zgodno vrijeme jer smo imali razboljevanja. Morali smo onda da vršimo i neke promjene, ali to je bila okolnost pod kojom smo funkcionisali. Nismo prekidali snimanje ali je bila zamjena unutar ekipe i to na vrlo važnim pozicijama.
Koliko vam je bilo zabavno na snimanju?
– Vrlo. Bilo je smjiešnih scena i jedva smo ih snimali koliko smo se smijali. Na primjer, imali smo strašno smiješne scene na groblju.
Koja je poruka serije?
– Ne postoji neka univerzalna poruka. U životu treba biti duhovit iako vas ozbiljne misli napadaju. Život uvijek na kraju pobijedi.
Da li vaša priča ukazuje i na činjenicu da često prijatelji nisu tu kada su vam najpotrebniji?
– Tako se desilo jer je Veljko bio odsutan jako dugo i nekako se izmjestio iz svačijeg života. Prijatelji su tu ali prosto u tom trenutku nisu bili slobodni. Jednostavno, to se dešava i u privatnom životu jer – takav je život.
Imali ste kasting za kćerku u prvoj, a za sina u drugoj sezoni?
– Sa Boletom smo isto imali kasting i mali je zaista bio fenomenalan. Ništa nas nije slušao tokom snimanja ali to je bila njegova uloga, tako da je to bilo okej.
Mnogo puta je Veljko ponavljao scenu u Netfliksovoj seriji. Da li je to i Gordanu bilo urnebesno snimati?
– Bilo je na ivici između smijeha i ozbiljnosti. Ma, bilo je tu i konja i mačeva i cijeli svijet smo osmislili kao da je holivudsko snimanje. Čini mi se da smo baš uspjeli u tome da izgleda drugačije. Mislim da priča ima prostora da se razvija. Što je izazovniji zadatak, srce mi je punije.
Znači možemo očekivati da se “Mama i tata se igraju rata” nađe i na Netfliksu?
– Bilo bi sjajno, zar ne? (smijeh)
Scenografija u prvoj epizodi je impozantna. Ona je korišćena za potrebe “Nemanjića” koji su prikazivani na RTS?
– Djelimično. Inače, pitaju me kako je bilo jahati konja i baratati mačevima. To mi nije bio ni najmanji problem.
Treća sezona serijala se već piše?
– Ona se već krčka i to je jedino što mogu da otkrijem.
Aktivni ste i u pozorištu i ispred kamera. Šta vam je inspirativnije?
– U ovom projektu sam na mnogo pozocija tako da ovo osjećam kao definitivno svoje čedo. U raznim drugim projektima, gdje igram, ja samo glumim a ovdje sam i pisao i režirao i igrao i producirao. Zaista sam zahvalan svojim kolegama i ljudima iz ekipe sa kojima sam radio 120 dana prvu i drugu sezonu i koji su me izdržali. Skapirali su šta sam htio i želio i vrlo sam zadovoljan kako je ispalo, piše Blic.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu