Osjećao se teško čim je tako rekao ili kao da je nešto predosjećao. Moj tata je bio veliki borac, od malena se mnogo mučio i patio. Obećala sam mu da ću ga živog izvesti iz bolnice i jako mi je teško što to obećanje nisam mogla da ispunim…
Ovim riječima potresnu ispovijest za Blic počinje Danijela, kćerka Dragoslava Dimitrijevića (69) iz Aleksinca koji je poginuo 22. novembra u toku transporta iz stacionalara u Sokobanji do kovid bolnice u Kruševcu, kada je sanitet u kojem se nalazio sletio sa puta u aleksinačkom selu Bovan i prevrnuo se.
Dragoslav je ostao na mjestu mrtav, ljekar i medicinski tehničar su povrijeđeni samo lakše lakše a vozač saniteta P. D. (51) je ostao nepovrijeđen. Policija i Tužilaštvo utvrđuju uzrok nesreće.
Danijela kaže da je njen otac veoma strahovao od odlaska u kovid bolnicu u Kruševcu, gdje se zbrinjavaju najteži pacijenti.
– Moj tata je otišao 28. septembra na liječenje u Sokobanju. Bio je već liječen u Aleksincu 10 dana zbog jake, obostrane upale pluća. Primao je injekcije, antibiotike, to se nije smirivalo i kada ga je pregledala, doktorka je rekla da je malo teži slučaj da mora u bolnicu. Primljen je sa saturacijom 86 i bio je na kiseoniku sve vrijeme, prvo na 30 pa na 15 litara kiseonika. Otkako je legao u postelju, nije mogao da hoda. Bio je riječi na početku liječenja ako mu ne bude bolje da će ga premjestiti u drugu ustanovu, ali činilo se u tom trenutku da ide na bolje. I imali smo nadu, laboratorijski nalazi su mu bili dobri a od 8. oktobra bio je i negativan na testovima. Međutim, bilo je trenutaka kada mu je bilo toliko loše da nije mogao ni telefon da dohvati, nije mogao da se pomjera a budući da nije mogao da ustaje, javio se i dekubitis – priča Danijela.
Ona kaže da porodica nije znala da će ga te večeri transportovati u Kruševac, u kovid bolnicu za najteže pacijente.
– On nikada nije htio da ide u Kruševac, plašio se odlaska u tu kovid bolnicu od početka, kada mu je doktorka rekla da je njegovo stanje zahtijeva bolničko liječenje. Očigledno mu se slošilo pa su krenuli da ga transportuju u Kruševac, ali mi to nismo znali. Da sam znala, možda bih rekla: “Ne, ostavite ga tu gdje jeste”. Došla bih da se potpišem i nema odlaska u Kruševac. Vjerujte da bih to uradila, jer se toliko plašio. I jer sam mu obećala da će da izađe iz te puste bolnice a ja svoju riječ nisam održala – priča za Blic Danijela.
Ona kaže da se porodica nadala da će Dragoslav uspjeti da se oporavi i da opet stane na noge.
– Ja sam bila uporna da ga psihički podignem, da mu dam podršku koliko mogu. Trčala sam svaki drugi dan do Sokobanje, iako sam socijalni slučaj. Prijatelji koji imaju auto su mi dosta pomogli, nijedan put mi nisu naplatili vožnje a išla sam svaki drugi, treći dan samo do vrata bolnice, da odnesem vodu, vlažne maramice, hranu… Dan prije tragedije, bio je na nekom snimanju, tada je razgovarao normalno. Tada je rekao: “Ako preživim do subote, ja ću da pjevam”. Osjećao se teško čim je tako rekao. Sutradan je već počeo da se gubi, da priča nepovezano – kaže Danijela.
Zvali zbog zdravstvenog stanja, pa saznali za nesreću
Ona kaže da su za nesreću saznali nakon što su zvali bolnicu da pitaju za informacije o očevom zdravstvenom stanju i toku lečenja.
– Brat iz Njemačke zvao bolnicu u ponedjeljak prvo u 19 pa u 21 čas, oni su mu rekli da se tati slošilo, da su krenuli ka Kruševcu, da su imali saobraćajnu nesreću, da nemaju detalje ali da je jedna osoba iz saniteta preminula na licu mesta a da je neko u bolnici sa blagim povredama. Molila sam Boga da on nije taj koji je poginuo jer je od malena patio i mučio se. Zvala sam policiju ali nisam mogla da čekam da mi jave pa sam otišla u sedište policije u Aleksincu. Tu su mi izjavili saučešće i dali mi obavještenje da mi je otac nažalost poginuo u saobraćajnoj nesreći – veli Danijela.
Ona kaže da nije uspjela da dobije očeve lične stvari, među kojima i dva mobilna telefona koja su joj posebno bitna.
– Nisam još dobila njegove lične stvari, dva telefona su u pitanju koja su meni mnogo vrijedna, emotivno su mi vrijedna. Sve slike od oba unuka su u tim telefonima. Danas zovem, on zvone do kraja. Nisu u bolnici ostali, nisu na sudskoj medicini, nisu u kapeli. Smatram da su ostali u sanitetu. Molila bih da nam ih daju jer za nas imaju veliku emotivnu vrijednost – kaže Danijela.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu