Godinama poslije strašnih ratova na području nekadašnje SFRJ, na prste su se mogli nabrojati mješoviti brakovi koji su u vrijeme zajedničke države Jugoslavije i bratstva i jedinstva bili sasvim normalna stvar.
I njih je brinulo šta ako se to ludilo ponovi pa su prije vjenčanja razmislili šta bi i kako i onda se o svemu dogovorili.
– Živimo u Beču, ali nemojte da vas to zavara da je živjeti van Balkana zapravo neka respektabilna prednost za mješovite brakove. Vjerujte, i ovdje ima trzavica i čega sve ne. Mi smo se ovdje u Beču upoznali, zavoljeli, vjenčali. Nakon par godina zabavljanja, došlo je vrijeme da se vjenčamo. Međutim, prije samog čina vjenčanja, iako smo se dovoljno dobro poznavali, morali smo neke krucijalne stvari razjasniti.
Naši postulati za brak i samim tim zajedničku budućnost su bili sljedeći:
Mi u brak ulazimo iz ljubavi, ne iz interesa.
Vjenčaćemo se građanski.
Oboje ćemo u potpunosti i slobodno da ispovijedamo naše vjere i slavićemo i njene i moje “blagdane” – praznike sa istom ljubavlju i pažnjom.
Život ćemo živjeti tako što ćemo se najprije mi voljeti, te jednako poštovati njenu i moju porodicu.
Ukoliko nas neko od moje ili njene obitelji ne bude poštovao, poštovaćemo to i prekinućemo kontakte s istima jer je to bila njihova, ne naša volja.
Ukoliko bi pričali o ratu, pričali bi isključivo o tome da ga kao takvog osuđujemo i da se ograđujemo od istog jer mi to nismo niti inicirali, niti ikakve veze imamo s tim.
“U slučaju nekog, zlo ne čulo, novog rata…”
U slučaju nekog, zlo ne čulo, novog rata između Hrvata i Srba, ni u jednom trenutku se nećemo miješati u isti, jer mi niti možemo uticati na ishod a previše volimo jedno drugo da bismo dopustili luksuz da zbog politike i rata prekinemo našu ljubav. Ako bismo je zbog toga prekinuli, pa nismo se onda ni voljeli, zar ne? Ratovi budu i prođu a ljubav će ili opstati ili nestati a mi ne želimo da naša ljubav prestane zbog drugih.
Djecu ćemo odgajati tako da ćemo ih učiti pravim vrijednostima, učiti o hrvatskoj i srpskoj kulturi, običajima Hrvata i Srba i ne samo o njima. Biće u potpunosti svjesni svojih roditelja i njihovih običaja, pa kad postanu punoljetni, neka biraju kako će se izjašnjavati i koju će vjeru ispovijedati. Šta god da odaberu, ne smiju mrzeti nikad i nikoga, naročito ne narode kojim pripadaju njihovi roditelji. Šta god da budu izabrali i ako u nekom trenutku budu mrzili jedno od nas zbog narodnosti, moraće nas onda da nas mrze oboje jer nas dvoje smo jedno i ako mrze jedno, mrziće nas oboje.
Imaju dogovor i za sahranu
Jednog dana, kada nam dođe kraj, bićemo sahranjeni na nekom mješovitom groblju, jedno pored drugog. Nadamnom katolički križ, nad njom pravoslavni krst.
Mi smo o ovome razgovarali satima, temeljili smo ljubav na najsitnijim porama i razlagali našu priču na najsitnije i najprostije faktore. Nakon razgovora smo shvatili da je to to i nakon par dana kleknuo sam pred nju sa vjereničkim prstenom, prenosi Nova Juga.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu