Ni jedna ni druga nisu potpuno tačne. Niko ne može da bude isti, pa ni političari. Zbog čega onda ovakva teorija? Ako narodu zgadite politiku, ako im ubijete nadu da postoji neko drugačiji, ubili ste i njegovu želju da bira, glasa, da se bori. Tada ostaju samo vaši sigurni glasači, kojima se možda takođe gadite, ali su uz vas zbog posla, ucjene. Čast onima koji glasaju iskreno, ubijeđeni da ste jedino vi borci protiv korupcije ili da ste jedino vi čuvari Srpske od Bakirovih hordi zla. Koliko li je samo među njima zablude, a koliko ih zna činjenice.
Ako narod ima vlast kakvu je izabrao, otkud onda najžešći opozicionar Dragan Čavić nakon izbora u Vladi RS i na čelu „Elektrokrajine“, a opozicija nije pobijedila? Otkud Obren Petrović u Klubu SNSD u Sarajevu, a SDS je doživio debakl? Narod je birao drugačije, za sve ostalo tu je „Masterkard“ i njoj slična sredstva.
Nema svjetskog putnika namjernika koji naš narod (ili ako hoćete narode) ne hvali kao prijatne, dobre domaćine, srdačne, vesele, pametne. Za vlasti kažu sve suprotno. Znamo mi to i sami, ali se pitamo kako je takav narod izrodio ovakve političare.
Možda se povlače najbolji, dok se guraju najgori. Možda smo suviše lijepo odgojeni da bismo bagru potjerali motkama. Možda komunistički strah od vlasti još nije protjeran iz nas.
Ako je vlast ogledalo naroda, onda je naše ogledalo jako prljavo. Krpu u ruke.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu