Zanimljivo je da je Republičko javno tužilaštvo u konkretnom slučaju prvo donijelo naredbu o nesprovođenju istrage protiv Bjelajca uz obrazloženje da nema osnova sumnje da je učinio krivično djelo, ali je nakon intervencije sada već bivšeg glavnog republičkog tužioca Mahmuta Švrake, prihvaćena žalba oštećenog, nakon čega je cijeli slučaj ipak, okončan optužnicom.
Prema optužnici Republičkog javnog tužilaštva, Bjelajac je krivično djelo izvršio u periodu od 5. marta 2015. do 23. januara 2018. godine, obavljajući funkciju javnog tužioca u Okružnom javnom tužilaštvu Banjaluka.
“Nema djela”
Suština optužnice jeste, da Bjelajac kao tužilac nije u zakonskom roku reagovao na zahtjev kojim je oštećeni Savo K. tražio opoziv uslovne osude Adisu Dediću, pravosnažno osuđenom zbog prevare.
Dedić je bio osuđen na uslovnu kaznu od šest mjeseci, sa rokom provjere od dvije godine, jer je Savi K. ostao dužan 3.732 marke.
Dedić je presudom obavezan da u roku od šest mjeseci isplati pomenuti dug Savi K.
Bjelajac tvrdi da je Dedić kontaktirao oštećenog i ponudio mu vraćanje duga, ali je ovaj tražio i kamate, koje nisu bile navedene u presudi, što je cijelu isplatu dovelu u pitanje.
U optužnici protiv Bjelajca navodi se da je Okružnom javnom tužilaštvu u Banjaluci upućen pismeni zahtjev, a kasnije i urgencija za opoziv uslovne osude Dediću, jer osuđeni nije u zakonskom roku isplatio navedenih dug. Bjelajac se tako tereti da je propustio opozvati uslovnu osudu u zakonskom roku i da je svojim propuštanjem oštetio oštećenog, a pogodovao osuđenom.
– U optužnici koju je protiv mene podiglo Republičko javno tužilaštvo izneseno je više neistina, a iz onoga što je navedeno u optužnici ne proizilazi nijedno krivično djelo, niti je bilo kakvo krivično djelo i počinjeno u konkretnom slučaju. U optužnici se manipuliše činjenicama koje se izvrću i pokušavaju se prikriti određeni dokazi, te se ovdje radi o klasičnom podmetanju – tvrdi dugogodišnji banjalučki tužilac Branko Bjelajac.
On je za Srpskainfo objasnio svoje viđenje kompletnog slučaja koji ga je doveo na optuženičku klupu, uz komentar da će se boriti do kraja, kako bi dokazao svoju nevinost.
– U optužnici se spominje 2015. godina što je u ovom slučaju potpuno besmisleno, pa i sumnjivo. Ja prijedlog za opoziv uslovne osude iz 2015. godine nikada nisam vidio, a što se odmah nisam mogao ni sjetiti. Kako predmet na koji se odnosi nije bio moj i ja nisam na njemu radio, tako da to nije ništa bilo neobično. Kada sam kod postupajućeg tužioca to pogledao, tada sam vidio prvi put da je prijedlog za opoziv uslovne osude bio preuranjen, odnosno da nije bio izdat u roku koji je odredio sud u skladu sa zakonom – istakao je Bjelajac.
“Nije bilo namjere”
Dodaje da je tada sve primjetio i postupajući tužilac koji je protiv njega kasnije podigao optužnicu.
– Ako prijedlog za opoziv uslovne osude nije bio osnovan i u skladu sa sudskom odlukom i zakonom, postavlja se pitanje zašto to tužilac uopšte spominje u optužnici. I ovo je veoma čudno i sumnjivo postupanje republičkog javnog tužioca što izaziva ozbiljnu sumnju da se ovdje radi o podmetanju. Možda tužilac misli da ne treba poštovati zakon – smatra Bjelajac.
Banjalučki tužilac tvrdi da nije imao nikakvu namjeru da ne uputi prijedlog za opoziv uslovne osude, te da se sve dogodilo slučajno i zbog velikog broja predmeta.
– Kada se spominje 2018. godina, nije bila nikakva namjera da se prijedlog za opoziv uslovne osude ne uputi nadležnom sudu, već se to desilo sasvim slučajno zbog velikog broja predmeta i obimnog posla u tužilaštvu, a što je dobro poznato i što naravno nema nikakve veze sa izvršenjem bilo kakvog krivičnog djela. Čak i sve ovo nema značaj kada je u pitanju postupanje okružnog javnog tužioca iz razloga koji je takođe dobro poznat, a to je da sudovi na opoziv uslovne osude paze po službenoj dužnosti i oni nisu vezani za prijedloge tužilaštva. U članu 66. KZ RS navedeno je da ako sud utvrdi da osuđeni iz opravdanih razloga ne može ispuniti postavljenu obavezu, sud će ga osloboditi od te obaveze ili će zamijeniti drugom odgovarajućom obavezom propisanom zakonom. U praksi se uvijek dešava da sud ostavlja nove rokove za ispunjenje obaveze osuđenom – objasnio je Bjelajac.
Iz ovih razloga ne može se unaprijed znati kakva će odluka suda biti, tako da je uopšte besmisleno spominjati ovo u optužnici.
– Sve ovo postupajući tužilac vrlo dobro zna. Koliko je sam postupak koji se vodi protiv mene besmislen, neosnovan i kontradiktoran govori i činjenica da sam upravo ja protiv Adisa Dedića podigao par optužnica, nakon ove što se spominje i nevezano za taj događaj, nakon čega su suđenja u Osnovnom sudu u Banjaluci trajala par godina. Na kraju, na prijedlog advokata kojeg je angažovao Dedić, sklopio sam sporazum o priznanju krivice koji je zaključen 12. oktobra 2018. godine, a radi se o novčanoj kazni u iznosu od 12.000 maraka koju je sud i prihvatio 26. oktobra 2018. godine. Prilikom zaključenja sporazuma o priznanju krivice bio je aktivno uključen i bivši glavni okružni javni tužilac – zaključio je banjalučki tužilac Bjelajac.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu