Za srpskainfo.com, portal „EuroBlica“, Slobodanka priča da posljednjih godina ide rjeđe u lov, ali da se ne odriče voljenog hobija. Kaže da prihranjuje divljač i obavlja druge poslove u lovištu.
Savićeva ističe da ljubomorno čuva osvojene trofeje i uspomene koje je stekla na lovačkim druženjima širom bivše Jugoslavije. Za naš portal navodi i da joj je drago što se lovom sve više bave žene.
Naime, Slobodanka je aktivno lovila divljač više od četiri decenije, a prvu lovačku pušku je dobila 1977. godine od muža nakon što je položila usmeni ispit i gađanje iz oružja.
Sve počelo od igre
Potiče iz lovačke porodice, pa je strast prema lovu i ljubav prema životinjama i prirodi naslijedila. Ništa joj nije bilo teško, a kao jedina žena lovac sedamdesetih godina stala je rame uz rame sa muškim lovcima i brzo se izborila za svoje mjesto.
Moj otac i brat su lovili, a ja sam kao mala sakupljala čaure i igrala se sa njima. Imali smo i lovačke pse. Uvijek sam ih s nestrpljenjem čekala iz lova i slušala s pažnjom njihove priče. Kada sam i sama počela da lovim, brzo su me prihvatili. Nisam imala neke velike privilegije, ali su me uvijek poštovali – navodi ona za srpskainfo.com, portal “EuroBlica”.
Prisjeća se i da mladi lovci nakon prvog lovnog dana i ulova imaju lovačko krštenje.
– Nagnu se preko drveta, pa ih ostali malo našibaju. Meni to nisu uradili, već su me zakitili grančicom. Dešavalo se da u lovu budem uspješnija i od dugogodišnjih lovaca, ali to nije izazivalo netrpeljivost prema meni – priča Slobodanka.
Ženske obaveze
Dodaje da je kao jedina žena lovac imala i neke „ženske obaveze”.
– Ponesem džezvu, šoljice, pa kad se umorimo u šumi skuvam kafu. I to su bili nezaboravni momenti. Lijepa priroda, šale, anegdote, a neke zgode i nezgode se prepričavaju decenijama – priča Slobodanka.
Po zanimanju je fotograf, pa se umjesto s lovačkom puškom često druži i s fotografskim aparatom. Sa setom se sjeća i pokojnog supruga Drage. Njemu je, kaže, bila najznačajniji ulov.
– Ja sam učila fotografski zanat u radnji u kojoj se i on obučavao. Kad me prvi put vidio, pitao je šeficu za mene i rekao joj da me čuva za njega. Uvijek je govorio da je odmah znao da će me oženiti. Poslije tri godine tako je i bilo. I od tada smo dijelili i dobro i zlo. Lovili smo zajedno, imali gater divljih svinja i uzgajivačnicu pasa – posavskih goniča, te smo išli i u ribolov – priseća se Slobodanka.
Trofeji
Da lovina nije često uspijevala da pobjegne njoj i njenom suprugu svjedoče brojni trofeji, i to vuk, rogovi srndaća, kljove divlje svinje, lisičije krzno…
– Odstrel fazana, zeca, patke, prepelice, pa na visoku, srneću divljač, sve to volim. Ali najvažnije je da se pravi lovci ne bave samo odstrelom životinja, nego i brinu o divljači. Tokom zime treba prihraniti divljač, izgraditi solišta i hranilišta, zaštiti podmladak – kaže Slobodanka.
Zadovoljni odazivom žena
U Lovačkom udruženju „Semberija” se raduju što se u Semberiji sve više žena opredjeljuje za lov.
– Predrasude su da je lov isključivo muški sport i hobi. Božice lova u grčkoj mitologiji su Artemida, a u rimskoj Dijana, dok je u zemljama Evrope odavno praksa da žene love kao i muškarci. Naše članice su dužne da polože ispite, ali ne plaćaju članarinu i to je jedini ustupak koji im pravimo. U svemu ostalom su ravnopravne i daju veliki doprinos radu našeg udruženja – naglašava Radenko Božić, sekretar Lovačkog udruženja „Semberija“.
Damski klub
Na evidenciji Lovačkog saveza Republike Srpske je 117 žena lovaca.
Nedavno je u održana i osnivačka skupština „Damskog kluba“ čiji je cilj da afirmiše lovstvo, pokaže da to nije isključivo muški sport i hobi i privuče što više pripadnica ženskog pola.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu