Ovo su emotivne riječi mlade studentkinje Marije Milošević (22) iz Beograda, koja je za mjesec dana izgubila oba roditelja, baku, djeda i prababaku.
Tako su Marija i njen mlađi brat Lazar (16), učenik Zemunske gimnazije, ostali bez najveće podrške koju su imali. Ipak, prije svega imaju jedno drugog, a kako Marija kaže, i druge članove familije, prijatelje i komšije koji na sve moguće načine pomažu i žele da budu tu za njih u najtežim trenucima njihovih života.
Marija je, inače, pokrenula postupak za dobijanje starateljstva nad maloljetnim bratom Lazarom, zbog čega je, kako kaže, sve vrijeme u papirologiji i gužvi. Emocije još ne stižu da se slegnu.
– Shvatila sam da moram… držim se, završavam sve što mora da se završi. Emocije su definitivno još nisu slegle. Haotično je, ali mi se držimo. Nema kako drugačije… Nemam ništa od toga da sjedim kod kuće i da plačem – priča Marija za Telegraf.
Kako kaže, ona i brat nisu sami, tu su njen rođeni ujak i tetke, očeve sestre kao oslonac i osobe na koje uvijek mogu da računaju.
– Tu su i prijatelji… Nemam riječi koliko su pomogli. Mnogo sam zahvalna… Jeste da smo ostali bez članova najbliže porodice, ali tu su ostali članovi naše familije. Predivno je to koliko su se svi uključili. Najviše nam sa te psihičke strane znači to da znamo da nismo sami. Nikako – navodi sagovornica.
Marija se, kao starija sestra, poslije tragedija koje su ih zadesile u tako kratkom roku, najviše brinula za mlađeg brata.
– Najviše sam strahovala kako će on to da podnese. Ali, stvarno je sve podnio junački. Njegova škola se divno ponijela, direktor mu je dodijelio stipendiju, a profesori su puni razumijevanja, organizuju se kad će ko da ga pita, divni su, zaista – objašnjava ona.
“Vakcina me je spasila”
Kao student medicine, vakcinisala se i želi time da da primjer drugima.
– Ja se nisam zarazila, i mislim da je mene vakcina spasila – ističe naša sagovornica.
Podsjetimo, kada proces dobijanja starateljstva bude završen, brat i sestra će od Grada imati dodatnu pomoć kako bi mogli da prežive kao porodica. Naime, Marija će od Grada Beograda, za takvu vrstu starateljstva, primati platu.
Kako je Marija ranije ispričala, sve je krenulo tako što se njen djed razboleo, a poslije njega i baka koja je brinula o njemu.
– Baka je bila bolesna i prije korone, ali je najduže izdržala bez respiratora. Mama i tata su primljeni u bolnicu 7. oktobra i mama je već poslije dva dana stavljena na respirator i preminula je 16. oktobra. Istog dana moj brat je hospitalizovan, srećom nedjelju dana kasnije je pušten. Tata je preminuo deset dana poslije mame – 26. oktobra. Oboje su imali po 46 godina.
Djed će, najvjerovatnije biti sahranjen u utorak, piše Blic.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu