Bila sam dobro i poslušno dete, nisam pravila gluposti, poštovala sam tatu i mamu. Otac me nikad nije udario, a mama me je tukla kad sam plakala jer nisam htjela da idem u vrtić. Ipak, uspjela sam da istjeram svoje, pa su prestali da me vode u vrtić. Čuvali su me mamini roditelji, baba Ema i deda Borko. Baka i deka su me držali kao malo vode na dlanu i to mi je jedan od najljepših perioda u životu. Imali su veliko dvorište, pa smo se po cijeli dan igrali i smijali. Voljela sam da idem i kod tatinih roditelja, jer su imali jariće, koje sam obožavala. Nisam pila kozije mleko, već sam babi i dedi stalno tražila kupovno i zbog mene su ga uvijek imali u kuću. Bila sam razmažena, pa sam do devete godine pila mlijeko iz flašice. Čim bih došla kući iz škole, tražila bih flašicu. Uveče nisam mogla da zaspim bez nje!
Sa tri godine starijim bratom Nemanjom se često svađala, ali zato su danas najbolji prijatelji.
Još u osnovnoj školi shvatila je da dječaci nisu ravnodušni na nju.
– Imala sam samo jednu drugaricu, uglavnom sam se družila sa dječacima. Uvijek sam bila u centru pažnje jer sam zračila pozitivnom energijom – kaže Koraćeva.
Prvu veliku ljubav doživjela je u osnovnoj školi. U četvrtom razredu se zaljubila u četiri godine starijeg Boleta.
Osnovnu školu završila je u Ivanjici, a zatim je upisala Srednju umetničku u Užicu. Po prvi put se našla sama u nepoznatom gradu.
– Kad sam se preselila u Užice, bilo mi je baš teško. Zahvaljujući odlasku od kuće sam brže sazrela, jer sam morala da se snalazim bez mamine pomoći – kaže starleta.
Život iz bajke promijenio se kada je pre tri godine ostala bez oca Milića, koji je iznenada preminuo. Tada je prvi put zapala u depresiju i poželjela da i ona umre.
– Živjela sam u iluziji da je život bajka, ali tada sam shvatila da nije. Bila sam mnogo vezana za tatu, više nego za mamu. Svaki dan smo se čuli telefonom po 20 puta – priča Ana, koja ni poslije tri godine nije prihvatila da ga više nema – rekla je Ana Korać za “Informer”.
– Kad se sve to desilo, nisam željela da živim! Nisam znala kako dalje bez njega. Bila sam u depresiji, nisam mogla ni da jedem, pa sam dospjela i na ivicu anoreksije. Život za mene više nije imao smisla. I danas imam utisak da je tu! Potisnula sam činjenicu da je umro i samo su mi lijepi trenuci pred očima. Te uspomene mi daju snagu da živim, ali i dalje mi je teško.
Na pitanje kako uspjeva da finansira luksuzni stil života, s obzirom na to da nema posao, starleta odgovara:
– Rođena sam pod srećnom zvijezdom, ništa ne radim, a imam mnogo novca. Pare mi padaju sa neba, neka se samo nastavi tako, piše Blic.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu