Sudbine

Rukama stvara čuda: Samuoki majstor iz Trebinja kamenu daje dušu

Od Velike Gospojine portu manastira Svetog Nikole u Petrovu krasi spomen-kip Spomenku Gostiću, koji je izradio trebinjski majstor Željko Aleksić.

Rukama stvara čuda: Samuoki majstor iz Trebinja kamenu daje dušu
FOTO: DUBRAVKA ČOLOVIĆ/RAS SRBIJA

Spomenik najmlađem borcu Republike Srpske je samo jedan od spomen obilježja na javnim površinama koji su djelo mladog Trebinjca, koji od kamena stvara prava mala remek djela. Autor kaže da za ovakav spomenik treba dosta vremena i da do sada nijedan veliki spomenik nije izradio odjednom.

– Radim mjesec dana, pa se prebacim na nešto drugo. Poslije nekog vremena se ponovo vratim, jer prosto ne možete uraditi sve odjednom. Neke stvari su jasnije i bolje se vide kad prođe malo vremena. Kada dobijem neku ideju uvijek je ostavim da prenoći. Ako je se i ujutru sjećam onda vrijedi pokušati – priznaje on za Srpskainfo.

Željko dodaje da je spomenik najmlađem borcu RS Spomenku Gostiću bio poseban izazov, jer nije imao nikakav materijal poput fotografije ili nečeg sličnog na osnovu koje bi isklesao njegov lik.

FOTO: USTUPLJENA FOTOGRAFIJA
FOTO: USTUPLJENA FOTOGRAFIJA

– Imao sam samo jedan video-zapis nastao u toku rata, veoma loše rezolucije. Nisam znao nikakve podatke o njemu. Prvo sam duže vremena analizirao koliko je mogao biti visok dječak od 14 godina, pa tražio i uniformu koja je bila na njemu, pošto se to realistično radilo. Htio sam da spomenik ima neku priču, da ne bude samo kip najmađem borcu. Spomenik je neki vid zahvalnosti Spomenku Gostiću. Sve je to potrajalo – objašnjava on.

Željko je samouki majstor koji kamenu uliva dušu. Priznaje da je u tom, kao i u svakom poslu, presudan rad, a ne talenat.

– Mislim da čovjek ne može u životu da planira da će se baviti ovim poslom. To, nekako, život donese. Od malena sam volio da pravim različite predmete, u početku od drveta. Da me život odveo negdje drugo iz ovog hercegovačkog krša ne bih, sigurno, počeo raditi s kamenom i u kamenu – priča on.

Sjeća se kako je kao osnovac crtao „projekte“ za logore, koje su tada pravila sva djeca, a te nacrte još čuva. Prvo je počeo praviti manje predmete i dijelove namještaja u drvetu, izrađivao je i drvene gusle, a kamenom se ozbiljnije počeo baviti poslije srednje škole.

FOTO:  USTUPLJENA FOTOGRAFIJA
FOTO: USTUPLJENA FOTOGRAFIJA

Rado, i kako reče, s razlogom, uvijek se sjeti Vula Koprivice, koji je prvi napravio kamene gusle u Hercegovini, a u pravljenju drevnog instrumenta u kamenu oprobao se i Željko.

– Imamo porodičnu vezu, a bez obzira na generacijski jaz bili smo i veliki drugari. Pokojni Vule je bio spona da počnem ozbiljnije da se bavim ovim poslom – navodi on.

Ovaj mladi Trebinjac kaže da se poslije gusala odvažio da napravi i lanac od kamena, gdje je devet slobodnih, međusobno uvezanih karika isklesano iz jednog komada kamena.

– Kažu da se kamen ne može istegnuti. Ja sam istegao kamen. To me nekako lansiralo u ovaj svijet koji još živim – kaže Željko za Srpskainfo.

Karera vrhunski kamen

Željko priča da bi najviše volio da radi s italijanskim mermerom “karera”, jer je to, po njemu, najbolji kamen.

– Do njega nikada nisam došao, radio sam samo jedan model. Vrsta kamena je mnogo bitna, jer s različitim materijalom, koliko god se čovjek trudio i znao raditi, rezultat nije isti – objašnjava on.

Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu