On je kao krivca za propast preduzeća označio direktora HPK i predsjednika Opštinskog odbora SNSD Jovicu Šumana, navodeći da je stranačkim zapošljavanjem, enormnim zaduženjima i sumnjivom prodajom imovine doveo kompaniju na prosjački štap.
S druge strane, Šuman odgovara kako optužbe nisu na mjestu, jer preduzeće jeste u krizi, ali radnici neće ostati na ulici, niti će se firma zatvoriti.
Bundalo, međutim, ne dijeli to mišljenje, već tvrdi da je preduzeće HPK prije 20-ak dana zaustavilo svoj rad zbog teškog stanja u kojem se našlo. On kaže da su gubici ove firme samo u prošloj godini iznosili 4 miliona KM, a dugovi 13 miliona KM.
Procijenjena vrijednost imovine HPK iznosi 8,5 miliona KM, a firma već mjesecima ne plaća doprinose, prevoz radnicima i druge obaveze. Istovremeno, italijanska partnerska firma, koja posluje sa njima od 2001, demontira svoju opremu, vrijednu dva miliona evra, i vraća za Italiju – tvrdi Bundalo.
Za i protiv
Dodaje da je HPK bila nosilac razvoja ne samo te opštine i regije, već i šireg regiona, te da svoj rad nije zaustavljala čak ni u proteklom ratu. Bundalo tvrdi da je propast HPK počeo kada je na čelo te firme prije 10 godina došao Šuman.
– Uzroci za propadanje su enormna i nepotrebna zaduženja, krediti koji su trošeni ko zna kako, te partijska zapošljavanja. Posljedica tog propadanja je prodaja silosa zapremine 12.000 tona za nekakav dug u iznosu od 450.000 KM – naveo je Bundalo.
Šuman, međutim, odgovara da u ovom momentu duguju samo jednu platu radnicima, te da je firma aktivna. On ističe da spremaju pogone za vlastitu proizvodnju, koju će ovih dana pokrenuti.
– Mi jesmo u krizi, ali ima naznaka da će se to poboljšati veoma brzo. Vlada Republike Srpske se aktivno uključila u rješavanje problema u smislu da su nam odobrili podsticaj za pokretanje proizvodnje, reprogram za poreze i doprinose i slično – navodi Šuman.
Navodi da je po dolasku na čelo HPK odmah aktivno uključio u pokretanje pogona za proizvodnju sirupa iz kukuruza, koji nije radio preko 12 godina, jer je bio devastiran. Prve godine (2012.) preradili su 4.000 tona kukuruza, da bi 2016. preradili rekordnih 41.000 tona, što je najviše u istoriji te firme.
Kriza u Turskoj
Međutim, kako ističe on, te godine počinje i kriza u firmi koju je prouzrokovala kriza u Turskoj, koja je bila njihov najveći uvoznik. Šuman ističe da je došlo do nagle devalvacije turske lire zbog čega su bili prinuđeni da snize cijenu kako bi mogli izaći na tržište.
– Pored toga, skoro godinu dana nismo mogli da izvozimo za Tursku. Paralelno s tim, 2017. godine ukinute su proizvodne kvote u EU, nakon čega su fabrike počele naglo da povećavaju svoju proizvodnju. To je dovelo do stvaranja velike količine šećera na tržištu i samim tim smanjenja njegove cijene. Mnoge fabrike su se zbog toga zatvorile, a one koje nisu radile su s gubitkom – pojašnjava Šuman.
On dodaje da je ukidanje proizvodnih kvota u EU dovelo do toga da je njihov italijanski partner odlučio prebaciti proizvodnju u Italiju. Šuman ističe da trošak prevoza jedne tone sirupa iznosi oko 80 evra, pa su njihovi italijanski partneri napravili postrojenje za proizvodnju tih sirupa u Italiji i polako počeli izvlačiti opremu iz Kozarske Dubice i prebacivati je u tu zemlju.
– Ostali smo tako i bez tih prihoda koji su nam bili sigurnost u poslovanju. Pored toga, stigli su nas i neki dugovi od prije 20 godina, koje smo morali da platimo. Zbog toga nismo mogli da novac preusmjerimo u neke druge stvari – zaključuje Šuman.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu