Pozorišna publika imaće prilike da gleda ovog legendarnog glumca i kao renomiranog naučnika, nobelovca Aleksandra u predstavi “Da krenemo iz početka” rađenoj po komadu slavnog E. E. Šmita (prevod Nikola Bjelić), u režiji Andree Ade Lazić, čija je premijera 1. oktobra u Madlenijanumu.
U središtu ove scenske priče je susret glavnog junaka sa samim sobom iz mladih dana, odnosno vivisekcija (ne)mogućih promjena tokova čovjekovog života s obzirom na odluke koje (ni)je donosio, a u razgovoru za Blic proslavljeni glumac govori o pomenutoj i drugim rolama, sopstvenom preispitivanju, iskustvenim uvidima…
Koji je bio vaš osnovni utisak u prvom susretu sa tekstom, likom, komadom?
– Auuu, moraću mnogo teksta da učim napamet (smijeh). Šalim se, naravno, no prvi utisak je bio da je komad brz, duhovit, pitak… I to mi se dopalo.
Ko je vaš junak, kakav je?
– Ostvaren, zreo čovjek koji je došao u godine kada svako, ili bar većina, razmišlja šta bi bilo da je neke stvari uradio drugačije u životu. U komadu inicijalni momenat je kada on dolazi da otkupi kuću svoje bake Lu, kuću za koji ga vezuju jake emocije jer je tu proveo djetinjstvo, odrastanje, mladost… Prilikom obilaska jedan poveliki sat padne na njega i on se, potom, probudi susrećući se sa samim sobom od prije mnogo godina, to je taj metafizički momenat. I počinje da prepoznaje situacije, da se vraća u prošlost, da se raspravlja sa sobom iz nekih davnih dana… I pokušava da promijeni tok događaja u sopstvenom životu. Veoma važnu ulogu igraju žene koje su obilježile njegov život, uticale na donošenje njegovih odluka kojima je iskrojio životni put. Ta vrsta preispitivanja je bliska mnogim ljudima, meni takođe.
I?
– Lično smatram da čovjek treba da razumije, na izvjestan način i da prihvati, ono što je bilo. Ljudi smo, prirodno je da nam te misli prolaze kroz glavu, ali mislim da se ne treba vraćati. Na kraju komada neke stvari postaju raščišćene, dolazi do katarze.
Vaša biografija je inspirativna na tu temu, na primjer šta bi bilo da niste, još kao dijete, snimili film “Vuk samotnjak”… Ako se poslužimo naslovom komada; da počinjete iz početka, da li biste nešto mijenjali?
– Ne vjerujem. Kad čovjek dođe u neku zrelost, onda unutar sebe shvati da u suštini sve što nam se događalo je imalo svoj duboki razlog zašto nam se događalo. Nisam siguran da bih nešto mijenjao. Ima ona čuvena izreka “da mi je ova pamet, a one godine”. Meni je ta kombinacija neprirodna. Tu pričamo o, sa jedne strane, emocijama i temperamentu mladog čovjeka i, sa druge, zrele osobe koja je eventualno uspjela da dosegne neku smirenost. To su različite stvari.
Nameće se pitanje imamo li slobodnu volju ili nam se samo čini da smo u nekom momentu donijeli ispravnu ili pogrešnu odluku?
– Da li smo predodređeni ili određeni ili determinisani sudbinom… Mislim da nismo, čini mi se da u svakom trenutku – samo to treba u sebi da osvijestimo – u svakom trenutku čovjek može da utiče na svoju budućnost na svoj život. Naravno treba da je svjestan toga i da se angažuje u skladu sa prirodnim osobenostima svoga bića, svojih potencijala… Kada smo govorili da u suštini sve što nam se događalo je imalo svoj duboki razlog zašto nam se događalo, to je vezano za tu unutrašnjost bića, prirodne intencije.
Nerijetko se kaže da nam možda život nije određen sudbinom, ali jeste karakterom?
– Ako hoće, čovjek može da mijenja i karakter, odnosno da utiče na njega. Za to je potrebna jaka volja, velika upornost, ali može. Ne želim da generalizujem, to je moje životno iskustvo.
Šta je još aktuelno u vašoj karijeri?
– Završili smo snimanje, treba da krene nova sezona serije “Ubice moga oca”, zatim radio sam TV seriju u Zagrebu “Područje bez signala” sa Daliborom Matanićem koja, ako se ne varam, uskoro kreće sa emitovanjem.
Šta igrate?
– Ozbiljnog negativca.
Zar vi igrate negativca…
– Neka, neka malo. Dobro je to…
Ima još serija i filmova?
– Ima. Igrani film koji sam radio sa Dušanom Milićem “Mrak”, zbog pandemije se postorodukcija prolongirala. Igram oca, glavnu ulogu, a radnja se dešava na Kosovu, odnosno u porodici koja se sklonila u selo nakon pogroma 2004. Zatim serija “Crna svadba”, i tu je završeno snimanje.
Pratite li vijesti, koja vam je zapala za oko i um, šta obilježava dati društveni trenutak?
– Trudim se da ne pratim. Naročito ne politiku. Ova pandemija je nesumnjivo snažno obilježila zadnjih godinu i po dana naših života.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu