On to zaista čini.
Oprašta se ne kao povučeni ambasador, nego kao ambasador kojem je istekao mandat. Kada nekog ambasadora povuku, on napušta naglo državu iz koje je povučen. Nema opraštanja, piše poskok.info.
Ministarstvo inostranih poslova Republike Hrvatske shvatilo je, u međuvremenu, nekoliko važnih stvari. Shvatilo je da je potpalo pod medijsku hajku NVO medija iz Sarajeva i Zagreba te uradilo ishitren potez.
1. Dan Republike Srpske, koji je usklađen u međuvremenu s presudom Ustavnog suda BIH, Zagreb je ishitreno proglasio neustavnim.
Umjesto da budu principijelni i kažu da pozdravljaju odluku Vlade RS o poštivanju Ustavnog suda BIH te da pozivaju političko Sarajevo da takođe ispoštuje odluku Ustavnog suda oko Izbornog zakona, oni su ponizili vlastitog čovjeka, uz to čovjeka koji ima izvrsnu vojnu i diplomatsku karijeru, stavivši ga kao plijen sarajevskim i zagrebačkim NVO medijima da ga medijski ubijaju.
2. MIP RH nije reagovalo kada je Del Vekio otišao na inauguraciju Komšiću, niti je dobio uputstvo od MIP da izađe dok Komšić bude govorio, budući da Hrvatska, kao supotpisnik Dejtona, nema pravo da podržava neustavnog i nelegalno imenovanog člana Predsjedništva iz reda bošnjačkog naroda. Ustav, naime, potpisuje da predstavnik Hrvata u Ustavu mora biti izabran iz reda Hrvata, a ne Bošnjaka. Red Bošnjaka je izabrao Komšića. Ne red Hrvata. I on nikako ne može biti hrvatski član Predsjedništva, što Ustav jasno propisuje. Izborni zakon u BIH je proglašen neustavnim, nikad nije izglasan u Parlamentu i samim tim je neustavan, jer Dejton traži da se u skladu s Ustavom izborni zakon donese u Parlamentu. Trenutni izborni zakon omogućuje povremeno, ako to dozvoli veći nacionalizam, izbor legalnog i legitimnog hrvatskog predstavnika, ali ostavlja mogućnost za majorizaciju, što ga čini neustavnim.
3. Nasiljem nad vlastitim diplomatom u BiH država Hrvatska je ponizila samu sebe. Pokazala je da je slaba država. Da njome upravlja NVO sektor, a ne Vlada.
4. Neko u Zagrebu je shvatio potom da otvaranje fronta s Dodikom u daljnjem podtekstu znači i moguće Dodikovo “da” tužbi za Pelješki most.
5. Neko u Zagrebu je konačno shvatio da ponižavanjem Čovića i del Vekija u Banjaluci otvara diplomatsku rupu s BiH. Zašto bi Dodik dao agreman novom hrvatskom ambasadoru ako je Hrvatskoj sporan Dan Republike Srpske?
6. Neko u Zagrebu je shvatio da je vijest kako su Čović i Del Vekio bili na dodjeli odlikovanja Slavku Lisici bila lažna, i da bi Index trebao platiti novčanu kaznu bude li Vijeće za elektronske medije u Hrvatskoj radilo svoj posao.
7. Neko u Zagrebu je shvatio i da je upravo Hrvatska, kao supotpisnik Dejtona, garant ne samo hrvatske konstitutivnosti u BiH nego i Republike Srpske, koja je stvorena Mirovnim ugovorom, ne na principu genocida nego na principu mira, zaustavljanju zločina, te da samo ona RS koju priznaš može biti i RS s kojom komuniciraš oko poštivanja ljudskih prava, povratka…
8. Neko u Zagrebu je shvatio da je Hrvatima u Srpskoj danas lakše živjeti, napredovati i vraćati se na tu teritoriju nego prije, pogotovo danas nakon što je Banjaluka shvatila koliku su medijsku hajku Čović i Del Vekio podnijeli nakon te posjete.
9. Neko u Zagrebu je shvatio da i Republika Srpska može optužiti hrvatske generale, naprimjer Krstičevića, koji se, dok je moralisao Del Vekiju o Danu Republike, nije upitao da li je Del Vekio još jednom zagovarao da se stane u Srbiji i Srpskoj s političkim optužnicama protiv hrvatskih generala.
10. Neko je shvatio da Sarajevo likuje kakav sjajan scenario su priredili u Banjaluci.
11. Ako novi hrvatski ambasador uopšte dobije agreman u BiH, jedno je sigurno taj čovjek nikako neće smjeti da bude čovjek s kompleksom srpstva. A takvog Hrvata je u Hrvatskoj zaista teško naći. Možda je jedini Hrvat u Hrvatskoj koji nema kompleks srpstva Krešo Beljak. Međutim, on je poslanik u Saboru i teško da bi pristao na mjesto hrvatskog ambasadora u BiH.
12. Osim toga, otvara se pitanje Komšića. Komšić takođe neće dati agreman dok mu se ne uzvrati protivagremanom u Zagrebu, gdje upravo, nasiljem nad Hrvatima u BiH, prisiljava Hrvatsku da prihvati njegov kadar u Zagrebu. Da li je sada jasnije kako je insceniran slučaj Lisica? Hrvatska, ako bude držala do Međunarodnog mirovnog ugovora u Dejtonu neće moći da prihvati Komšićevog ambasadora. Posljedično, to znači da Hrvatska do daljnjeg neće imati diplomatu u BiH. Niti će BiH imati u Hrvatskoj.
13. BiH nema diplomatu u Češkoj. To mjesto je godinama prazno. Odluka je to Dragana Čovića nakon što je u toj zemlji tajno i protivzakonito, putem opet sarajevskog NVO sektora, organizovana peticija i linč protiv njegove odluke. Tako je ponižena institucija Predsjedništva. NVO novinar Almedin Š. na portalu Informer.ba, napisao je kako je na Češku pritisak izvršila Američka ambasada iz Sarajeva. Radi se o prvorazrednom diplomatskom skandalu ako je ono što taj novinar piše tačno.
14. Zamislimo da BiH utiče na diplomatske odnose Srbije u Bugarskoj! Ušli smo, naime, u fazu poludruštva i formalizovali se kao kolonija u kojoj se NVO novinari, bliski stranim ambasadama, hvale kako na odluke države BiH u trećim zemljama odlučuje ambasada SAD u Sarajevu. Pri čemu ponižavaju i BiH i zemlju prijateljicu u EU. A što bezbjednosne agencije u BiH ne istražuju. Što sve govori o tome koliko smo suvereni.
15. Američka ambasada, inače, nikada nije opovrgla ovu tvrdnju. Niko iz MIP BiH nikada nije krivično odgovorao zbog kršenja zakona, organizovanja peticija, curenja informacija, linča, piše poskok.info.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu