Najveći broj Srba iz Albanije radi u inostranstvu, a oni koji su ostali bave se poljoprivredom, dok zaposleni u institucijama svoj identitet ili kriju, ili su ga zaboravili.
Sagovornica Đurđa Sekulić primorana je da uzme drugo prezime.
– Zovem se Sekulić Đurđa. Pravo ime mi je takvo, ali u vrijeme Envera Hodže, bili su nam oduzeli prava prezimena – kaže ona.
U ličnoj karti Đurđa se i danas preziva Neši, svoje prezime nikada nije vratila, a iako kaže da je Srpkinja, zvanično je Albanka, kao i većina njenih sugrađana u ovoj zemlji.
– Nemoguće je, znači, da se ti upišeš negdje u albanskim tefterima, da se samoizraziš kao Srbin, lakše je dobiti američki pasoš nego da se ta procedura završi – kaže Pavle Jakoja Brajović iz Udruženja “Morača – Rozafa” Skadar.
Srpska sela u okolini Skadra su opustjela, mladi ne znaju svoj maternji jezik, škole na srpskom nema.
– Ove godina, ako Bog da imaćemo para pa ćemo da inaugurišemo 200 godina od otvaranja srpske škole u Skadru, to je velika, herojska aktivnost, pošto 50 godina prije Albanaca smo imalo školu u Skadru. Plus, što se tiče Bukvara, prvi Bukvar srpskog jezika se našao u Skadru – kaže Brajović.
Školovanja na srpskom nema ni u drugim dijelovima Albanije gdje žive Srbi, a sve bogomolje pripadaju albanskoj pravoslavnoj crkvi.
– Liturgija se ovdje u Albaniji služi samo na albanskom i samo albanskom. Nijedan drugi jezik – kaže paroh oblasti Ljibofši Refail Redhi.
Nisu svi Srbi u Albaniji pravoslavne vjeroispovijesti. Ima ih, kako su nam rekli, i katolika i muslimana. Srećni su, kažu, kada ih neko pozdravi na srpskom, ali su strah i nepovjerenje još uvijek jači od želje da javno govore o svom životu. Tako je i u okolini grada Fiera, na jugozapadu Albanije.
Po podacima, u selu Ret Ljibofši živi najveći broj Srba, njih preko 400. Nažalost, pred kamere niko nije želio, a predsjednik Udruženja Srba Albanije Ekrem Duljević, kaže da bi se moralo prvo najaviti u ambasadu Srbije u Tirani, kako bi se dobio intervju od njega, piše Euronews.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu