Ivana Dimić ističe da je ona dobitnica Ninove nagrade, ali da nikako nije književnica i dramaturškinja, dok lingvista Isidora Bjelaković kaže da bi joj smetalo kada bi je studenti nazvali profesore.
Književnik i glavni i odgovorni urednik “Svetosavskog zvonceta”, glasnika Srpske pravoslavne crkve, Ivana Dimić ističe da je ona dobitnica Ninove nagrade i književnica, ali da nije književnica, pošto ne skuplja knjige, nego je pisac.
– Nisam ni dramaturškinja, nego sam dramaturg, to mi piše na diplomi, jer dramaturškinja je pravljenje od imenice koja je njemačkog porijekla, nije srpski jezik uopšte. Vi od nje, od priloga odnosno od pridjeva te imenice pravite imenicu ženskog roda i dobijete dramu iz turšije. Dobijete nešto što je idiotski, što je nakazno i protivprirodno za srpski jezik – smatra Dimićeva.
Naglašava da nema ništa protiv ako neko hoće da se zove dramaturškinja, ali ističe da ona lično ne voli, jer joj zvuči nakazno.
“Rodno osjetljiv jezik direktno utiče na rodnu ravnopravnost”
Savjetnica za zaštitu ravnopravnosti Brankica Janković kaže da joj je važno da je baš savjetnica, jer smatra da upotreba rodno osjetljivog jezika direktno utiče na rodnu ravnopravnost, na veću vidljivost žena i unapređenje njihovog položaja.
– Kako su žene ulazile i osvajale raznorazne profesije i sfere društva, tako smo nekako i dobijali i počeli da koristimo nazive za zanimanja u ženskom rodu. Nekada je to bilo nezamislivo – ističe Jankovićeva.
Kaže da je za mnoge nazive saglasna sa gospođom Dimić, jer nisu ušli u diskurs srpskog jezika. Smatra da su u duhu jezika, ali da na njih nismo navikli, jer ih prije nije bilo.
– Jezik odražava stvarnost i zato mi je važno – naglašava Jankovićeva.
Da li rod izjednačavamo sa polom
Profesorka srpskog jezika i lingvistike Isidora Bjelaković kaže da od studenata ne očekuje da joj se obraćaju sa “profesore”.
– Riječ je o takozvanoj referencijalnoj upotrebi. Kada se obraćaju meni kao posebnom identitetu, kao osobi ženskog pola koja njima predaje odgovarajuće predmete i znaju o kome je riječ, to se zove referencijalna upotreba u jeziku, oni će reći: ‘Profesorka, izvinite što smo zakasnili na čas.’ I to je sasvim prirodno – ističe Bjelakovićeva.
Kaže da bi joj smetalo kada bi je nazvali profesore, jer nije u duhu jezika i nije referencijalna upotreba iako je njena titula profesor doktor.
Nacionalni prosvjetni savjet kaže “ne” upotrebi rodno senzitivnog jezika u udžbenicima, a Bjelakovićeva ističe da je pitanje izuzetno kompleksno.
– Prva nedoumica je šta se podrazumijeva pod rodom. Da li mi u ovoj državi razlikujemo samo dva roda – muški i ženski, odnosno da li ga izjednačavamo sa polom ili to posmatramo kao sociološku kategoriju, pa govorimo o više legitimnih rodova – pita Bjelakovićeva.
Kaže da se uvijek u raspravama i razgovorima govori o muškarcima i ženama, ali da kategorija roda u svijetu ima više od 100.
– Meni se čini da je ta upotreba takozvanih socijalnih feminitiva, tipa savjetnica, književnica, daleko manje bolnija od paralelizama koji nas, takođe, čekaju kao dio obaveze ukoliko zakon zaživi od maja 2024. godine – kaže Bjelakovićeva.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu