Ispred nove kuće Dragana Damjanovića vidio sam gole do pojasa i vezanih ruku Nenu Mikića i Milovana Maleševića, kojima su grudi i leđa bili isječeni nožem. Tu sam vidio i Gojka Đurđića, Radomira Jeftića i Manojla Đuku – izjavio je Cvijetić.
On se prisjetio da je iza kuće ubijen Žarko Malešević, dok je iza stare kuće Damjanovića pronađen Novo Cvjetković, čije tijelo je tek prepoznao njegov brat Ranko kada je preneseno u Okruglicu.
Govoreći o porodici Bunjevac koja je izbjegla na Čemerno, Cvijetić je rekao da su ubijeni Milosava, Ranko, Miloš i Đorđe, a da je Goran, čija je supruga takođe nastradala, ranjen.
Cvijetić je dodao da je ubijen i Momir Bunjevac, navodeći braniocima optuženih da on nije bio vojno angažovan.
Prema njegovim riječima, tokom napada na Čemerno, Milinko Trifković, njegova supruga i maloljetni sin Rajko smrtno su stradali, dok je kćerka Branka ranjena i, zajedno sa Nenadom Obradovićem zvanim Brico, helikopterom prebačena na liječenje.
Cvijetić je svjedočio da su u štali izgorjeli Miro Janković, Svetozar Kapetanović i Ljubiša Lazendić.
– Južno od sela, na đubrištu sam zatekao ubijenu Spasu Damjanović i njene dvije kćerke, čijih imena se ne mogu sjetiti. Nisam zagledao u kakvom stanju su bile jer sam se, poslije svega, osjećao veoma loše – izjavio je svjedok.
Cvijetić je na početku svjedočenja rekao da je kao pripadnik Okrugličkog bataljona u sastavu Ilijaške brigade Vojske Republike Srpske, sa saborcima, 9. juna 1992. upućen na Čemerno kako bi zaštitili stanovništvo i veliki broj izbjeglica koji su tamo tražili spas od ratnih dešavanja.
– Gojko Đurđić je vozio `tamić` u kojem su sa mnom bili Sekula Gavrić, Vaso Zekić, neki Siniša iz Sarajeva, Gojko Đurđić, Žarko Malešević, Milovan Rašević i Nenad Mičić. Gore smo stigli oko dva časa popodne i zatekli manji broj srpskih vojnika koji su došli ranije – ispričao je Cvijetić.
On je dodao da su “čuli da bi mogao biti napad iz pravca Mahmutovića Rijeke i Okruglice”.
– Mi smo do večeri bili raspoređeni da čuvamo stražu iznad, a onda prebačeni na livadu ispod sela – ispričao je Cvijetić.
Prema njegovim riječima, sve je bilo mirno do 5.00 časova ujutro, 10. juna, kada je počeo napad i kada je prvi put “vidio topove pod međom” za koje nije znao.
Cvijetić je rekao da je tada počela pucnjava iz pravca Čemernice, te napad na selo.
– Čula se dreka, galama, žene su vrištale. Čule su se komande `opkoli, hvataj ga, Durak kreni, Durak opkoli sa svojima`, i ženski glas koji viče `Buzgija kume`-svjedočio je Cvijetić.
On je rekao da sa mjesta na kojem se nalazio nije mogao da vidi ko je na koga pucao i ko je koga ubio, a da je zbog naviranja neprijateljskih vojnika sa obje strane, morao da se povuče iz sela.
– Kad sam se sa Sekulom Gavrićem izvukao iznad sela, vidio sam da već gori Milenkova kuća, dok sam iz pravca kuće Dragana Damjanovića čuo komandu `Staru kuću pretresi i zapali`. Kuća, u kojoj je bio Dragan sa majkom, ipak nije zapaljena – ispričao je Cvijetić.
Svjedok je rekao da su nakon dva časa skrivanja i bježanja od muslimanskih vojnika, on i Gavrić stigli u Karaulu, gdje su sreli srpsku vojsku i civile koji su krenuli na Čemerno.
Cvijetić je rekao da se odmah s njima vratio nazad i zatekao stravičan prizor koji nikada neće zaboraviti.
Tužilaštvo BiH optužilo je Džemala Hadžića, Teufika Turudića, DŽemala Smolu, Senada, Harisa i Benjamina Sikiru, Enesa Duraka, Mirsada, Nusreta i Mirzeta Bešliju, te Hamdiju Spahića da su krajem maja i u prvoj polovini juna 1992. godine zajedno sa drugim licima svjesno učestvovali u udruženom zločinačkom poduhvatu u selu Čemerno.
Optužnica bivše pripadnike Teritorijalne odbrane i aktivnog i rezervnog sastava policije tadašnje RBiH tereti da su 10. juna 1992. godine napali Čemerno u kojem su ubili 30 Srba, među kojima je najmlađa žrtva imala 16, a najstarija više od 80 godina.
Ubijeno je desetak žena, a u napadu je paljena pokretna i nepokretna imovina Srba koji su mučeni i ubijani.
Nastavak suđenja zakazan je za 5. septembar.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu