Stare, drvene bandere nisu odoljele zubu vremena, pa posljednjim atomima snage stoje i snabdijevaju mještane strujom. Kada se uhvate u koštac sa kišom i vjetrom, nerijetko izgube bitku, a u domaćinstvima nastupi mrak. Nekad potraje kratko, nekad, kažu, i dan, dva. A, dešavalo se, pričaju oni, da sijalice „škljocnu“ i nekoliko puta u sat vremena.
Betonske bandere su ljetos dovezene, ispred pojedinih kuća i postavljene, a nekolicina njih još uvijek leži u travi, u šumi, pored puta. Mještani čekaju, nadaju se, mole da prije zime ovaj dugogodišnji problem bude riješen.
– Da li ima neko da se potrudi za naš kraj – pita Nedeljko Bojić, a zatim počinje nabrajati velike i male probleme običnog čovjeka.
– Struju plaćamo, a muku s njom mučimo. Čas je ima, čas je nema. Bandere jesu stigle, nešto su i postavljali, ali plašim se da na kraju od toga ništa biti neće. Mladi ljudi nam odlaze iz sela, jer nemaju uslova za život, a mi stariji ostajemo, pa se svakodnevno hvatamo u koštac s različitim poteškoćama – priča on.
Pješke kilometrima do škole
Žao mu je, kaže, ono malo djece što žive na selu, pa pješače kilometrima do škole, jer prevoz nije organizovan u skladu s njihovim potrebama.
– Jasno mi je da nema mnogo djece, pa im nije isplativo da ih voze do škole, a zatim razvoze kućama, ali takvim postupcima tjeraju porodice iz sela. Kada bi se obezbijedili bolji uslovi za život, vjerujem da bi se i mladi zadržavali u svom rodnom kraju – zaključuje Bojić.
Na njegove riječi nadovezuje se Krstan Dubravac, koji kaže da bi bilo dobro da autobus ide i za Prnjavor. Valjalo bi nekad, priča Krle, kako ga od milja komšije zovu, otići u nabavku.
– Uvijek nam nešto treba, a većina nas je starijih, pa onda molimo mlađe da nas odvoze i dovoze. Dobro bi nam došla neka linija koja bi vozila za Prnjavor bar jednom sedmično – priča on.
– I apoteka bi nam dobro došla – dodaje Petra Đurić.
S obzirom na to, kaže ona, da u Kokorima žive stariji ljudi, koji muku muče sa zdravstvenim problemima, često im zafale lijekovi, pa onda moraju tražiti one mlađe da ih voze do grada ili da „skoknu“ do apoteke.
Prvo struja, pa onda prevoz
Ipak, navodeći velike i male probleme s kojima se suočavaju, struju izdvajaju kao onaj čije bi rješenje najprije voljeli dočekati. Onda, kažu, može i prevoz.
– Nikoga ne interesuje selo, samo grad. Dođu obećaju, pojedu prase i jagnje, pa odu, a nama ostave tešku svakodnevicu da se s njom suočavamo. Gledam ove bandere, stigle jesu, na pojedinim mjestima su i postavljene, ali vidjećemo šta će se desiti u nastavku. Nešto ne vjerujem da će napon biti dobar – priča Radenko Bojić.
Nešto više optimizma i vjere u bolje sutra pokazuju mlađi ljudi. Jovica Bojić, zajedno sa suprugom Nikolinom i sinom, odlučio je da gradi život u kraju u kojem su rođeni njegov pradjed, djed, otac… Svjestan da je život na selu težak, snagu i vrijeme ulaže u borbu da ga učini što jednostavnijim i kvalitetnijim. Od njega je potekla inicijativa upućena na adresu „Elektrokrajine“.
– Složili smo zahtjev, prikupili potpise mještana, a zatim ga poslali. Tražili smo zamjenu starih žica novim kablovima, zamjenu drvenih bandera betonskim, te izmještanje dijela linije iz šume. Naime, domaćinstva zbog kojih linija prolazi kroz šumu su, nažalost, ugašena, pa samim tim nema potrebe da žice zarastaju u grane, koje pri svakom jačem vjetru prouzrokuju nestanak struje. Inicijativa, za sada, jeste dala plodove; bandere su stigle, čekamo nastavak – priča Bojić.
Ključ u strpljenju
Mještani ovog kraja, kaže on, žive u nezadovoljstvu, neprestano kriveći politiku i trenutne političke ličnosti za sve probleme. Previše riječi, previše ogorčenosti, a premalo borbe.
– Problem ljudi koji ovdje žive je to što se za 40 godina niko od njih nije udostojio da pokrene bilo šta i sad kad je nešto pokrenuto, oni su odjednom nestrpljivi. Prvo je bila priča “prevarili su nas, slagali”, sad su stigle bandere, govore “ostaće u travi godinama”, kad su ih postavili, “to će tako ostati”. Najvjerovatnije da će se i to u jednom trenutku završiti i oni će opet imati primjedbu – priča Bojić i dodaje da će strpljivo čekati i nadati se pozitivnom ishodu ove priče.
Lijepe vijesti iz “Elektrokrajine”
S obzirom na to da se bandere postavljaju i da mještani Kokora nestrpljivo čekaju, nadaju se, pretpostavljaju… kontaktirali smo „Elektrokrajinu“ kako bismo provjerili šta je sljedeći korak na rješavanju ovog problema. Iz ovog preduzeća stižu lijepe vijesti za Kokorane.
– Na trafo području sela Kokori podignuta su 33 betonska stuba, izvršena betonaža ugaonih stubova i uzemljenja na potrebnim mjestima. Ranije je planirano da se na stubove na predmetnoj dionici postave i magistralni kablovski provodnici, ali je nevrijeme, koje je u avgustu pogodilo opštinu Prnjavor, izmijenilo planove, tako da je prinudni prioritet postala sanacija i rekonstrukcija mreže oštećene u nevremenu. Nakon toga se pristupilo realizaciji redovnih planskih aktivnosti, tako da je za ovu sedmicu planirano da se na trafo području Kokori izvrši ugradnja magistralnog kabla, a zatim da se pristupi prebacivanju priključnih vodova krajnjih kupaca na novu mrežu, čime će dobiti daleko pouzdaniju i sigurniju isporuku električne energije – rekli su iz “Elektrokrajine”.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu