Prema naredbi o sprovođenju istrage, trojica mladića Srećko Stefanović (20), Saša Stanković (21) i Dalibor Petrović (21) osumnjičeni su da su od polovine januara do 4. februara 2024. godine u KPZ Padinska skela zajednički ubili Stanimira Brajkovića.
Kako je tužilaštvo otkrilo, sumnja se da su oni, u sobi u kojoj su zajedno boravili nesrećnog čoveka svakodnevno psihički, fizički i seksualno zlostavljali, pošto mu je nestalo novca kojim je u zatvorskoj kantini kupovao namirnice za osumnjičene.
Svakodnevno su ga šamarali, tukli nogama i rukama u predjelu glave i tijela.
Krive jedni druge
O zlostavljanju u zatvoru govorili su i svjedoci koji su saslušani i koji su ispričali kroz kakvu je torturu prolazio nesrećni Stanimir ukazavši na svu trojicu osumnjičenih koji su sa njima dijelili ćeliju.
Kako saznaje Blic, kada je stigao red da trojica osumnjičena za zločin daju iskaz oni su krenuli sa taktikom odbrane da svale krivicu samo na jednog od njih, Srećka Stefanovića koji se branio ćutanjem.
– Jedan od njih je rekao da je Srećko tjerao njega da bije i maltretira djedu iako on to nije htio. Srećko je, kako tvrdi, tukao i njega, prijeteći mu da mora da bije djeda inače će mu pobiti cijelu porodicu. Tvrdi da je primao terapiju – bensedin i da je često spavao, pa da se ne sjeća svega baš najbolje – kaže izvor “Blica” upoznat sa slučajem.
S druge strane, svoju odbranu Srećko je iznio svojoj porodici, a kako nam priča njegov rođeni brat M.S. on za nezapamćeni zločin okrivljuje drugu dvojicu.
Brat osumnjičenog Srećka navodi da su se čuli dva dana ranije, te i da mu je ispričao svoju verziju mučenja.
Na početku razgovora M.S. naglašava da strašno osuđuje sve što se događalo unutar ćelije, ali dodaje da iskreno vjeruje svom bratu.
– Sve ću vam ispričati od reči do reči kako je on meni rekao. Vjerujem mu na riječ i da nije kriv, ukoliko se dokaže suprotno ja neću stati iza njega – zaključuje naš sagovornik.
– Stalno sam komunicirao sa Srećkom, zvao me je iz zatvora svakodnevno. Par dana pre nego što je sve otkriveno, Srećko mi je ispričao da je u njihovu sobu došao djed koji je na kantini imao 15 hiljada dinara. Moj brat nije imao potrebe da uradi bilo šta, jer smo mu njegova djevojka i ja stalno slali novac. Međutim, Dalibor i Saša nisu imali novca na kantini i tada je nastao i prvi konflikt. Oni su tražili djedu da im kupi cigare, što je on odbio – prepričava on razgovor sa bratom.
“Šta god budem tražio, ti ćeš to morati da uradiš”
M. S. tvrdi da mu je Srećko ispričao i da je Stanimir navodno opsovao Sašinu djecu.
– Saša je tada nasrnuo na djeda uz riječi: “Šta god budem tražio, ti ćeš morati to i da uradiš” – priča naš sagovornik.
Ističe i da je Saša, navodno, napisao spisak namirnica koje mu trebaju iz kantine i predao ga Stanimiru kako bi mu sve što je poželi on kupio.
On pokušava brata da odbrani i činjenicom da je Srećko, navodno, bio redar u zatvoru, te vrlo često nije bio u sobi kada su se svi incidenti i događali.
Znaju se od malena
Naš sagovornik ističe i da Srećko nije mogao da maltretira Stanimira, jer je dva dana prije nego što je djed ubijen pušten iz samice u kojoj je bio mjesec dana.
– Sva trojica se poznaju od malena, svi su iz Lazarevca. To je mali grad, svi se znaju. On nikada nije bio problematičan, nije imao potrebe da to uradi bespomoćnom djedu. On to nije uradio zbog kantine, jer je uvijek imao novca. Nikada ranije nije bio incidentan, jedino što je volio da vozio kola, a nije imao dozvolu. On je zbog toga završio u zatvoru i tada je bio osuđen na 370 dana zatvora. Ja u tom trenutku nisam imao novca da mu platim kaznu, ali sada sam skupio. Međutim, sve je sada uzaludno – tvrdi Srećkov rođeni brat.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu