Sudbine

TADIJA (11) JE DO SADA IMAO ČAK 10 OPERACIJA Malo mu treba za normalno djetinjstvo, a njegovoj majci je to NEDOSTIŽNO

Tadija Gajić (11) je do sada imao čak 10 operacija, a sada su mu neophodna finansijska sredstva za ortopedska pomagala, banjsku rehabilitaciju, kolica... kako bi stao na svoje noge.

FOTO: HUMANITARNA FONDACIJA BUDI HUMAN - ALEKSANDAR ŠAPIĆ/FACEBOOK/SCREENSHOT

Njemu jako malo treba za srećan život, ali nažalost, za njegove roditelje, koji se svim srcem bore, ovo je nedostižno, piše Telegraf.

Njemu sada fali oko 70.000 dinara za nova kolica i nove silikonske ortoze. Njegove su mu omalile, a jedino pomoću njih može bar malo da se kreće.

Pročitajte još

A njegova mama? Ona svakodnevno dijeli apele za svačiju djecu, sem za svoje i vodi svoju tihu borbu. Divna nenametljiva žena koja svako veče mora da razmišlja šta joj nosi novi dan. Njima je na mjesečnom nivou potrebno oko 300 evra, za fizijatra i ostalo.

Tadija je rođen sa rascepom kičme, Spina bifida, da bi pola sata nakon rođenja bio prebačen u UDK Tiršova gdje je urađena prva operacija. Sedmog dana života ponovo je operisan zbog hidrocefalusa, kada mu je ugrađena pumpica koja reguliše višak likvora u mozgu.

Agonija se nastavila sa još tri revizije u narednih devet mjeseci. Sa dvije godine javlja se nova komplikacija – spuštanje malog mozga u ljevkasti dio kičmenog kanala, kada je bio životno ugrožen i hitno operisan. Postoperativni tok je prošao uz brojne probleme, ali Tadija je pravi borac i nakon nekoliko mjeseci posle operacije počinje da se oslanja na noge i da pravi po neki korak uz pridržavanje – navodi se na sajtu fondacije Budi human.

U petoj godini života na kontrolnom pregledu ortoped je ustanovio iščašenje oba kuka.

S obzirom na to da je do tada hodao uz pridržavanje i za ruke, ljekar nije predlagao operaciju sve do trenutka kada je krajem 2017. godine Tadija počeo da pravi po par samostalnih koraka. To je bio indikator za operacije kukova koje su uslijedile u martu i aprilu 2018. godine. Nakon mukotrpnog postoperativnog toka, perioda rehabilitacije i banjskog liječenja, Tadija dolazi do faze ponovnog osposobljavanja za hod.

Danas Tadija nakon deset operacija ide u redovnu školu, omiljen je u razredu i veliku podršku i motivaciju pružaju mu njegovi drugari.

– Svaki Tadijin mali korak je za porodicu ogroman napredak u prevazilaženju svakodnevnih problema sa kojima se suočavavaju. Da bi Tadija stao na svoje noge i mogao da ima detinjstvo i odrastanje kao i druga deca, potrebna su finansijska sredstva za ortopedska pomagala u vidu silikonskih ortoza, rehabilitacije u banjskim uslovima, medicinski potrošni materijal, invalidska kolica, kao i fizioterapeutske tretmane gdje je i postigao najveći pomak.

Za Tadijine samostalne korake! Budimo humani!