Milivojev je bio član ekipe koja je na Tari snimala kadrove filma “Oluja”, a na ovom projektu bio je angažovan kao scenski rekviziter.
Juče u prepodnevnim satima, kada je završeno snimanje u području Banjske stene, Milivojev je uzeo svoje stvari i sjeo na zemlju naslonivši se na stijenu nad samim ponorom koja se nalazi paralelno od popularnog vidikovca. U jednom trenutku, spremajući se da krenu, članovi ekipe su primjetili da ga nema. Na mjestu gdje je sjedio ostale su njegova kapa i još neke stvari, pa je jedino objašnjenje njegovog nestanka bilo da je pao u provaliju dok je pokušavao da ustane.
Njemu su u pomoć krenula trojica članova filmske ekipe – kaskader, dubler i još jedan muškarac. Bez ikakve zaštitne opreme su se spustili u ponor i Milivojeva su tamo pronašli.
Prvi zadatak spasilaca bio je da izvuku njih trojicu.
– Krenuli su niz liticu, ali nisu imali nikakvog izgleda da se vrate nazad bez alpinističke opreme – priča Milisav Mijatović Javor za Blic, koji u Nacionalnom parku “Tara” 22 godine radi kao rendžer.
Pošto su trojica filmadžija uz pomoć užadi evakuisana na Banjsko točilo, kako se zove stijena sa koje je je Milivojev pao, trebalo je izvući tijelo stradalog, koje se nalazilo, kaže Mijatović, na oko 170 metara dubine u ponoru. U veoma zahtjevnoj akciji učestvovalo je 12 rendžera i vatrogasaca-spasilaca.
– Uz pomoć alpinističke opreme smo se spustili niz liticu do tijela poginulog gdje smo odlučili da ga ne izvlačimo uz pomoć užadi, jer bi taj pokušaj bio veoma težak zbog konfiguracije terena, nego da ga spustimo u podnožje planine – nastavlja sagovornik.
Punih pet sati trebalo je spasiocima da, noseći tijelo na rukama, pređu više od kilometar nizbrdo i savladaju visinsku razliku od oko 650 metara. Teren je, priča rendžer, bio veoma težak, prepun litica, klanaca, sipara, ponegdje obrastao rastinjem, prijetila je opasnost od zmija.
Ovo je Milisavu Mijatoviću Javoru bilo 21. tijelo koje je izvukao sa Tare. Još nebrojeno puta učestvovao je u uspješnim akcijama pronalaženja i spasavanja nestalih, zalutalih turista.
– Na Tari postoji oko 300 kilometara uređenih pješačkih staza i van njih nije preporučljivo ići. Ipak, gosti Tare zbog selfija, neke neobjašnjive potrebe ne pridržavaju se uputstava i skreću sa staza. Ne samo oni, slično se dešavalo i sa krivolovcima. Ili stradaju ili se izgube pa ne znaju da se vrate – ukazuje Mijatović.
“Šanse da preživi bile su nikakve”
Šanse da nesrećni čovjek preživi, prema riječima drugog spasioca Ivana Bacetića, bile su nikakve.
– Imali smo slučaj jednog lovca koji je išao da lovi divokozu u Jagoštici, njega smo našli nekih 470 metara u klancu. Tada nismo mogli da radimo spuštanje, već smo se vraćali uzbrdo. Tu se bukvalno spuštamo u kanjon Drine, pa samim tim nismo mogli nizbrdo. Imamo i slučaj Kineskinje koja se objesila na nepristupačnom terenu na putu Perućac – Mitrovac. Jedan momak stradao je na istom ovom mjestu, praveći selfi. Svake godine bude po minimum dvije nesreće, čemu najviše doprinose selfiji koji se prave – ispričao je Bacetić za Novosti.
On je apelovao na građane da vode računa o sebi i da “ne izazivaju sudbinu”.
– Svuda na tim pozicijama rendžerska služba iz Nacionalnog parka postavila je upozorenja na kojima piše šta ne treba raditi, da ne treba prelaziti preko ivice, naslanjati se na ogradu, pogotovo slikati se. Kada dođete na Banjsku stenu, čitav red ljudi čeka da napravi selfi sa vidikovca, da bi prešli preko ograde, na stijenu, a ispod stijene je ambis od 300-400 metara. Što raditi takve stvari, ako već postoji upozorenje, piše Blic.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu