Naime, selo Rastošnica, koje je smješteno na obroncima Majevice, bilo je do rata dio opštine Zvornik, a nakon Dejtonskog razgraničenja pripalo je Federalnoj opštini Sapna.
Ova mjesna zajednica prije rata brojala je oko 2.000 domaćinstava, a danas u selu živi stotinak, uglavnom starih i bolesnih lica.
Pored usamljenosti, neimaštine, neuređene infrastrukture, strahuju i za svoju bezbjednost, jer su zbog čestih napada na njih i njihovu imovinu prisiljeni da ponovo napuštaju svoja imanja.
U dvorištu porodice Todorović u Rastošnici, nedavno je posečeno dvadesetak stabala voća. Vandali su tokom noći isekli polovinu brižljivo njegovanog mladog voćnjaka Todorovića.
Ruža Todorović priča za „EuroBlic“ da je ovaj primjer samo jedan u nizu napada na srpske povratnike i njihovu imovinu.
Policija dođe, inspektori uzimaju izjave nakon čega odu i nikada se niko više ne javi. Ionako nam je ovdje život težak. Imam 200 KM penzije, pa i nemam nekog izbora. Ovdje sam bar na svome, ali nije nam bezbjedno. Ćerke stalno strahuju da će im neko polupati automobile – kaže Ruža.
Povratnici uglavnom žive od poljoprivrede, ali je mnogima ukradena stoka, posječena šuma, zapaljeno sijeno, a bilo je i ozbiljnijih napada, kaže predsjednik mjesne zajednice Rastošnica Teodor Tasovac.
– U selo sam se vratio 1999. godine. Obnova imovine je bila spora i mukotrpna, ali nekako sam uspio. Obnovom infrastrukture i stvaranjem uslova za kakav, takav život, nismo zadovoljni. Najgore je što strahujemo za bezbjednost. Meni su sipali naftu u kom, koji je bio spreman za pečenje rakije, bušili mi gume na poljoprivrednim mašinama, palili sijeno, pa nisam imao hrane za stoku. Na kraju su mi pucali na vrata. Sreća što mene nisu pogodili. Sve to sam ja prijavio policiji, ali ništa – kaže Tasovac. Policija iz Sapne dođe na poziv povratnika, ali nema otkrivanja i kažnjavanja napadača.
Drago Perić i njegova pokojna supruga pretučeni su, vezani i opljačkani prije 13 godina, a istraga još nije okončana.
– Zarobili su me 2005. godine. Vrata odvalili, upali u kuću, udarili me dva puta u glavu i onesvjestili. Sve su pretresli i pokupili nešto novca što sam imao. Policija je dolazila koja nas je odvezla u bolnicu, ali niko nikada nije bio kažnjen za taj napad na nas – kaže Drago (85). Navodi da nema izbora i da ne može napustiti kuću i 50 dunuma zemlje.
– Neka umrem na svom pragu, a ne da se potucam po tuđem – kaže ovaj starac.
U selu ništa nema
Neredovno održavanje puteva, loše snabdjevanje vodom i strujom, samo su neki od problema sa kojim se mještani Rastošnice suočavaju. U selu nema nijedne prodavnice, ne radi ambulanta, niti škola.
Sa sličnim problemima susreću se i srpski povratnici u Rožnju, Požarnici, Miladićima, Lukavici, Crnom Blatu, Jasenici, Tinji i još petnaestak sela koja pripadaju opštinama Sapna, Tuzli i Srebreniku. Održivi povratak samo je „slovo na papiru“, te malobrojni Srbi koji su se vratili u predratna mjesta življenja, strahuju da će opet, u potrazi za boljim životom, morati napustiti viševjekovna ognjišta.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu