Mladi parovi za kupovinu stana rijetko mogu da izdvoje više od 100.000 KM, i to putem kredita, zbog čega porodice danas mahom žive u domovima manjim od 50 kvadrata. U ovim uslovima najčešće stanuju roditelji sa dvoje djece, a negdje svoje mjesto nađe čak i kućni ljubimac.
Nismo sebi mogli da priuštimo veći stan, a željeli smo da djeca ipak imaju svoju sobu, kao i mi spavaću, u koju inače može stati samo bračni krevet. Dok su djeca bila manja moglo se nekako, ali kako rastu osjetan je taj nedostatak prostora u stanu – ispričali su nam u jednoj četvoročlanoj porodici koja živi u 45 kvadrata.
Upravo su stanovi ove kvadrature i najprodavaniji, kažu u građevinskim firmama. Najviše ih traže mladi bračni parovi i penzioneri, ali kupuju se i za izdavanje. Stanovi se i projektuju da budu mali, a ujedno funkcionalni i sa što više prostorija.
Potražnja diktira ono što se dešava na tržištu. Međutim, s druge strane, nedostaju nam i konkretne regulative koje bi utvrdile minimalne prostorne mjere u odnosu na broj članova, precizira docent na Arhitektonsko-građevinskom fakultetu u Banjaluci Diana Stupar.
– U bivšoj Jugoslaviji postojali su mnogi pravilnici koji su se bavili normiranjem površine i potrebnim brojem soba u odnosu na članove porodice. Vremena su druga i to nije moguće primjenjivati danas, ali i struka je izgubila iz vida da su takvi pravilnici imali svoju vrijednost i da treba težiti ka ljudskim normama u odnosu na broj soba i kvadrata. U ranijim normativima, ništa ispod devet kvadrata nije se moglo nazvati sobom, dok danas imamo sobe od šest kvadrata, trpezarije bez prozora…
Podsjeća i da je svuda u svijetu dovosoban stan onaj koji ima dvije spavaće sobe, dok se kod nas tako i dalje naziva stan sa dnevnim boravkom i jednom spavaćom sobom. Zato danas i govorimo o dvosobnim stanovima od 30 kvadrata ili trosobnim od 50 kvadrata.
– Koliko su ti stanovi humani možemo uporediti sa periodom socijalizma kada je stan sa jednom spavaćom sobom minimalno imao 54 kvadrata, a sa dvije spavaće sobe – 67 kvadrata. Kada projektujem stanove, trudim se da u 45 kvadrata imam jednu spavaću sobu, ali i da trpezarija bude gotovo kao soba, tako da ljudi koji će u budućnosti proširivati porodicu imaju mogućnost da od te trpezarije naprave sobu, a trpezariju da prebace u dnevnu sobu – precizira Stupar i poručuje da je danas ključ na arhitektima da ponude neku vrstu praktičnosti i transformacije stana kroz transformaciju života, u zavisnosti od širenja porodice.
Zajedničke prostorije
Diana Stupar ističe da se u svijetu na velika vrata vraća model zajedničkih prostorija u zgradi za održavanje kućnih savjeta, dječijih rođendana, zajedničke ostave za bicikla.
– Kod nas će vjerovatno proći još dosta vremena da postanemo svjesni takvog bogatstva koje smo imali u socijalizmu i izgubili. Dobra zgrada u budućnosti, po meni, neće biti ona koja daje divan stan, već ona koja u zajedničkim prostorima i aktivnostima nudi nešto više od stanovanja – navodi ona.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu