Kultura

U Banskom dvoru promocija romana "Ništa se nije desilo": Književnost je često PERFORMANS U PUSTINJI

Promocija romana “Ništa se nije desilo”, autora Stefana Janjića, održaće se danas u 19 časova u Crvenom salonu Banskog dvora Kulturnog centra.

U Banskom dvoru promocija romana "Ništa se nije desilo": Književnost je često PERFORMANS U PUSTINJI
FOTO: PRIVATNA ARHIVA

Mladi autor rođen u Bačkoj Topoli, iz svijeta novinarstva preselio se u svijet književnosti izdavši svoj prvi roman „Ništa se nije desilo“. Prvo izdanje romana izdato od strane Matice srpske i štampano u 300 primjeraka, prodato je velikom brzinom, za samo 15 dana. Drugo izdanje knjige izdaje izdavačka kuća „Imprimatur“.

Prvo izdanje knjige štampano je u skromnih 300 primjeraka, prodatih velikom brzinom. To me je činilo srećnim, ali istovremeno i tužnim, jer sam shvatio da će knjiga teško doći do šire publike, do medija i kritičara. Naposljetku je ono što sam napisao ostalo manje-više dostupno samo ljudima koji me poznaju. Ugovor sa prvim izdavačem predviđao je samo jedan tiraž, a druge izdavačke kuće kasnije nisu bile naročito zainteresovane da se upuste u rizičan poduhvat objavljivanja drugog izdanja romana, koji je pritom napisao početnik. U tome ih potpuno razumijem i utoliko je veća moja zahvalnost izdavačkoj kući Imprimatur – rekao je Janjić

Iako je završio novinarske studije kao najbolji student Filozofskog fakulteta u Novom Sadu, književnost je uvijek bila njegova prava ljubav.

– Rekao bih da sam oduvijek više želio da se bavim književnošću nego novinarstvom, ali sam u beletristici nazirao problem divno sročen u naslovu Kišovog eseja „Mi pevamo u pustinji“. Dakle, književnost jeste i lijepa i velika, ali se u pogledu komunikacije sa svijetom često svodi na performans u pustinji. Ukoliko slijedimo istu metaforu, novinarstvo bi bilo performans na trgu i raduje me svaka prilika kada, radeći svoj posao, mogu da doprinesem temama od javnog interesa – rekao je on, te dodao da mu nije bilo previše teško da se oslobodi novinarskog kalupa.

– Beletristički stil više osjećam kao svoj, kao prirodan, pa se uglavnom dešava da iz svojih novinskih tekstova moram da odstranjujem ono što više priliči književnosti. Ipak, novinarstvo mi je u drugom smislu zakomplikovalo proces pisanja, jer me je naviklo na stvaranje kratkih formi, dok je za pisanje romana bila potrebna kondicija maratonca – objasnio je autor romana.

Tokom srednje škole i studija novinarstva pisao je i blog, na kojem je kombinovao novinarske i književne forme, ali ga je pre nekoliko godina obrisao.

–  Nisam želio da neki slučajni posjetilac tumači davno izrečene stavove jednog šesnaestogodišnjaka kao stavove koje i danas zastupam. Nakon gašenja bloga nisam se intenzivno bavio književnošću, sve dok za sinopsis romana „Ništa se nije desilo“ nisam dobio NIN-ovu književnu stipendiju. Žiri, čiji su članovi bili dobitnici NIN-ove nagrade i ugledni književni kritičari, pročitao je nacrt romana i nagradio ga, što mi je dalo potvrdu da imam dobar početni materijal i dobru zamisao – kaže ovaj talentovani, mladi čovjek.

Naslov „Ništa se nije desilo“ odabrali su, među nekoliko ponuđenih, njegovi pratioci na Tviteru. Taj naziv suštinski predstavlja prepričan kraj romana, ali i prepričanu noviju istoriju naših zemalja.

– Ni o čemu istinski važnom nema smislenog razgovora, a točak zabluda, samozavaravanja i poricanja neprestano se okreće u krug. Političari svakako predstavljaju važan dio tog destruktivnog perpetuum mobile sistema, ali ne bih od odgovornosti izuzeo ni građane, spremne da povjeruju u sve lagodne laži ovog sveta. Ni ja se u tome mnogo ne razlikujem: iako sebe ponekad zavaram da sam načitan i oprezan, iznova upadam u iste zamke, ponekad čak i bez želje da ih se oslobodim – rekao je.

Iako veliki zaljubljenih u književnost, od novinarstva nije odustao. Kao urednik protala “FakeNews Tragač” posvećen je analizi neprofesionalizma i beščašća u medijima. Na portalu koji uređuje bavi se pronalaskom lažnih vesti i rasvetljavanjem istine. Zbog toga mu je, kako kaže, teško objektivno gledati na medije.

– Svakodnevno okružen primjerima laži i manipulacija, ponekad sam sklon mračnim generalizacijama o domaćoj medijskoj sceni. Takvih pojednostavljivanja se svakako treba čuvati, s obzirom na veliki broj medija koji i dalje, po cijenu niže zarade i manjeg dometa, objavljuju istinu i insistiraju na njoj, postavljaju pitanja, analiziraju i istražuju – objasnio je on.

O romanu

Roman govori o studentu medicine koji živi u iznajmljenom stanu i pronalazi spise i novinski materijal prethodnog stanara, novinara Nikole Nenadovića. Ubrzo otkriva da je Nenadović falsifikovao tekstove u ratnoj rubrici „Crni odjeciˮ, koju je uređivao u sklopu fiktivnih „Beogradskih novinaˮ. Imena bošnjačkih žrtava pretvarao je u srpska i u toj malenoj, protetičkoj intervenciji ogledala se cjelokupna Nenadovićeva životna laž. Edin je postajao Milan, Azra je postajala Milica, svaki čovjek je ionako moguća žrtva, baš kao što je svaki čovjek, mogući ubica. Roman „Ništa se nije desiloˮ priča uvezanu priču o nivoima zločina u ratu, o odnosu dokumenta i fikcije u istoriji, o jednoj porodici koja preživljava lične i opšte tranzicije, o djetinjstvu devedesetih i mladosti u međuvremenima.

Prilika za novi život

– Drugo izdanje doživljavam kao priliku za produženje života mog romana, kao oporavak nakon transplantacije, s tim što se u mom slučaju donator nenadano javio iz Banjaluke, iako sam ga godinu dana tražio po Beogradu i Novom Sadu. Posebno se radujem utiscima onih koji ne znaju ništa o meni. Takvih čitalaca je nakon prvog izdanja bilo veoma malo – objasnio je mladi autor.

Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu