Poslije Srbije, prva stanica bila mu je Francuska, zatim Švajcarska, gdje je zasnovao i porodicu, a od prije četvrt vijeka živi i radi u Kostariki, gdje je uspješan poslovni čovjek i počasni konzul Srbije države u toj latinoameričkoj zemlji, prenosi Blic.
Dok je kao dvadesetogodišnjak donosio neke životne odluke, rješavajući da obronke Vidojevice, jurnjavu po terenu FK “Mladost” i čuvene donjodobrićke igranke u mjesnom domu kulture zamjeni nečim novim, Stanko Trifunović nije ni slutio gdje će ga put odvesti niti da će danas na drugom kontinentu imati svoj biznis, biti cjenjen čovjek i počasni konzul Srbije u Kostariki, pišu Lozničke novosti.
Školovao se u Loznici, gdje je završio krojački (kako on kaže – šnajderski) zanat, a potom u Novom Sadu, gdje je stekao diplomu Više ekonomske škole. Mladost ga je vukla dalje pa je riješio da ostavi Jadar i Srbiju, vidjevši budućnost i perspektivu u Francuskoj, zemlji mode i većih mogućnosti za napredovanje.
– Iz Donjeg Dobrića sam otišao 1975. godine u Pariz i od tada traje moja avantura po svijetu. Francuska je imala svojih čari, ali sam posle tri godine otišao u Švajcarsku gdje sam se bavio tekstilom i modom. Imao sam firmu koja je krojila i šila stvari po mjeri, prije svega odijela. Oženio sam se, dobio djecu, ali kada su početkom devedesetih neke stvari krenule nizbrdo u Jugoslaviji, počeli ratni sukobi, sa suprugom sam osjetio potrebu da idemo dalje. Evropa se mijenjala, Jugoslavija raspala, pogubio sam mnoge prijatelje i samo sam razmišljao kako da odem što prije od toga. Švajcarsku smo napustili 1995. godine – započinje svoju neobičnu životnu priču Stanko Trifunović.
Odluka da idu u Kostariku donesena je slučajno, poslije čitanja teksta u švajcarskim novinama koji je imao naslov “Kostarika – latinoamerička Švajcarska”. Najprije je tamo otišao kao turista, da vidi kako se živi preko okeana, malo upozna zemlju, o kojoj ranije nije mnogo znao, i osjetio “ljubav na prvi pogled”.
– Supruga i ja smo sa troje djece i pet kofera stigli u Kostariku gdje nismo imali nijednog poznanika. Nisam znao ni jezik, ali sam želio da radim bilo šta, samo da započnem nešto iznova. Upoznao sam neke Švajcarce i Nijemce, raspitivao se i ubrzo počeo da radim za švajcarsku firmu koja se bavila kafom i cvijećem. Poslije izvjesnog vremena preuzeo sam tu firmu i nastavio da se bavim uzgajanjem i izvozom – objašnjava ovaj Jadranin koji danas ima svoju kuću i plantaže u blizini glavnog grada San Hozea.
Srpska pušnica u egzotičnom vrtu
Kuću okružuje veliki vrt u kojem je na stotine različitog bilja, trava je kao tepih, kakva se koristi za golf terene, a Trifunovići uživaju gledajući u palme, hibiskuse, kokosove orahe, ali i domaću lozu.
Srpsku atmosferu upotpunili su izgradnjom pečenjare i sušare, za koju su projekat dobili iz zavičaja i, kako kaže Stanko, ona mu je posebno draga jer se oko nje vikendom okupljaju njegovi prijatelji i degustiraju vruće jagnjeće i praseće pečenje, dimljeno meso ili domaće vino i rakiju.
Stanko Trifunović na 25 hektara uzgaja ananas i njegovi plodovi putuju širom planete tako da nije isključena mogućnost da njegov proizvod stigne i na trpezu nekog Lozničanina. Kostarika je zemlja idealne klime i ovaj posao je izuzetno zastupljen u toj državi. Na plantažama uzgaja i kafu, kakao, ali i limun, pomorandže i drugo voće i povrće. Kako kaže, takva je praksa i tako je na svakoj plantaži.
– Ovdje nema godišnjih doba, samo kišni i sušni period. Temperatura je uvijek ista, a na hiljadu metara nadmorske visine, gdje živimo, ona je između dvadeset i trideset stepeni, idealno. Ananasi porastu iz krune koju otkinemo od ploda i zasadimo u zemlju. Sve raste. Idealno mesto za ananas je na oko 500 metara nadmorske visine dok se kafa sadi na 800 do 1.600 metara i ovdje je zastupljena čista arabika. Uzgajanje ima sličnosti sa vinogradarstvom, poslije berbe mora da se orezuje jer na grani koja je rodila više neće rađati. Na plantaži ananasa uzgajam i ukrasno bilje, a, inače, cijela Kostarika ima oko 45 hiljada hektara pod ovim voćem. Na jedan hektar se posadi oko 60 hiljada sadnica, posao je težak i zahtjevan. Imam radnika koji brine o plantaži i on je tu stalno. Privilegija je probati svjež ananas, kao kada probate paradajz iz svoje bašte. Na licu mjesta mjerimo količinu šećera, mačetom se oguli plod i po izgledu se može prepoznati kvalitet. Za izvoz idu zeleniji plodovi jer moraju da izdrže put do Evrope, dok se ovdje jedu potpuno zreli i žuti kao dukat – pojašnjava Trifunović u razgovoru za Lozničke novosti.
Počasni konzul Srbije u Kostariki
Zahvaljujući njemu, od 2010. godine Srbija ima počasnog konzula u Kostariki. To je zahtjevan i odgovoran posao, kako kaže, kao i svaki drugi koji se shvati ozbiljno. Njegovo je da pomogne ljidima koji se nađu u nevolji, da im bude prevodilac ili ako im nestane pasoš i nešto slično, a dobru saradnju konzulat ima i sa Ambasadom Srbije u Meksiku.
– Biro počasnog konzulata je mjesto gdje mogu da se obrate i naši ljudi koji ovde žive i rade. Trenutno nas je između deset i petnaest Srba, ali ima dosta turista koji dolaze sve više. Za Srbe nije potrebna viza, dođu, ispituju zemlju i neki se zadrže. Turisti obavezno posećuju najpoznatije rezervate prirode u blizini vulkana Arenal, gdje su staništa divljih i egzotičnih životinja ili proučavaju ovdašnji folklor. Ko jednom dođe, poželi to ponovo – poručuje počasni konzul Srbije u Kostariki, koji je bio posebno interesantna ličnost medijima prije dvije godine kada je ta država igrala protiv Srbije na Svjetskom prvenstvu u fudbalu.
Korona odložila put u Loznicu
Vezu sa otadžbinom Stanko Trifunović nije prekidao nikada, ali, zbog razdaljine zavičaja od Kostarike u Srbiju, Loznicu i “svoj Donji Dobrić” dolazi jednom godišnje. Kako kaže, ako za to postoje vanredni razlozi, nije mu teško da spakuje kofere i tu razdaljinu prevali i češće.
Nažalost, zbog Covid-19, ovog ljeta neće moći da dođe i posjeti familiju i prijatelje u Jadru jer korona virusa ima i u Kostariki. Granice su zatvorene, a avionski saobraćaj je otvoren samo za Evropsku uniju i Kanadu.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu