Nije se nikada Žigon plašio da se dotakne tabu tema. Tako je bilo i kada je govorio o religiji.
– Svoju djecu ne bih upisao na časove vjeronauke. Ako je vjera, ne može da bude nauka. Suština nauke je sumnja. A suprotnost vjere je sumnja. Nauka napreduje samo zato što sumnja, čak i u ono što je već postigla. A vjera od vas traži da vjerujete na riječ – objasnio je Žigon prije 22 godine, tačno na Đurđevdan, u emisiji “Klopka” na tadašnjoj BK televiziji.
Naveo je da je tu religijsku skolastiku znao odavno.
– Ja sam inače kršteni katolik… Nisam birao. Ali eto, uprkos krstu i vjeronauci ja sam postao i ostao komunista. Moj prvi kateheta je jeo bijeli luk na času. Usmrdi on učionicu. Pored mene je sjedio jedan ponavljač, pa pošto je on bio mangup, ja mu kažem da ga pita zašto jede luk. A upravo je pričao o tome kako je ovaj život dolina suza i kako pravi život počinje poslije smrti. I on ga pita zašto jede luk, a on kaže: “To produžava život”. Eto, ja sam na vjeronauci postao ateista. Vidio sam da laže. Priča kako je pravi život tek poslije smrti, a jede luk da produži ovozemaljski život – ispričao je Žigon.
Posebno se osvrnuo na istoriju ratovanja, pisao je svojevremeno Kurir.
– Nije istina da je samo srednji vijek, i do dana današnjeg svi ratovi su bili vjerski ratovi. Vi ste u ime svoga boga pobili Inke, Indijance, Maje, pokrali zlato… Crkva je nešto drugo od onoga što je bog. Meni je veoma bliska misao o bogu, ali je crkva najdalje od boga – zaključio je Stevo Žigon.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu