Legenda domaćeg glumišta preminuo je poslije borbe sa opakom bolešću u 48. godini.
Nebojša Glogovac rođen je 1969. godine u Trebinju. Kada je imao 7 godina preselio se sa porodicom u Pančevo.
Prvu zapaženu ulogu ostvario je u seriji “Bolji život”, u kojoj je igrao školskog druga Slobodana Bobe Popadića. Nakon završene srednje škole upisuje studije psihologije na Filozofskom fakultetu, a poslije dve godine se predomišlja i upisuje Fakultet dramskih umjetnosti u Beogradu u klasi profesora Vladimira Jevtovića. Sa njim su studirali između ostalih Nataša Ninković i Vojin Ćetković.
Mnogo je uloga po kojima ćemo vječno pamtiti Nebojšu Glogovca – filmskih, ali i onih pozorišnih. A kada se pomenu ove druge, skoro svi se odmah sete maestralnog izođenja Šekspirogov “Hamleta” u Jugoslovenskom dramskom pozorištu. Glogi je ostavio trajni pečat u pozorišnoj i filmskoj sceni ovih prostora.
U režiji Aleksandra Popovskog, premijerno je izvedena 17. septembra 2016. godine, a Nebojša Glogovac briljirao je u naslovnoj ulozi na sceni… ali i van nje.
– Svaki čovjek koji se usudi da misli ima Hamleta u sebi – govorio je novinarima uoči premijere.
Duboko zainteresovan za stanje u kome se nalazi srpsko društvo i, u prvom redu, kultura, Glogovac je često promišljao o svijetu oko sebe. Iz jednog od posljednjih intervjua danas se pamti njegov odgovor na pitanje upravo o Hamletu i njegovoj vječitoj dilemi – biti ili ne biti, piše Direktno.rs.
– Biti il’ ne biti u našem čitanju i postavci je: biti je raditi, boriti se, djelovati protiv nepravde, protiv sistema koji melje ili ne biti, to jest savijati kičmu, pristajati, živjeti dosadan život, kao hrčak beskonačno vrtjeti točak dok piramide raste – govorio je glumac.
“U mom porijeklu nema mrlje”
Glogovac je rođeni Hercegovac i to je uvijek s ponosom isticao.
– Ja sam Hercegovac stotinu odsto, majka je iz Nevesinja od Samardžija, baba od Vasiljevića, Glogovci iz Dramiševa kod Nevesinja. Rodio sam se u Trebinju, živio tamo šest godina i u mom porijeklu nema mrlje. Zato ako nemaš to u sebi nemaš gdje ni da se vraćaš. Što smo stariji, prosto imamo više mogućnosti za to. Od 20-te do 40-te ustanovljavaš se kao čovjek. To je period sticanja, formiranja porodice, stvaranja poroda. Nakon toga se javlja potreba za izvorom i kad god mogu sa radošću idem u Hercegovinu”.
Tako je govorio Nebojša Glogovac o svojoj Hercegovini, Nevesinju i rodnom Trebinju. Sa ponosom je uvijek isticao da je Hercegovac.
– Sjećam se Trebinja, rvanja sa klincima iz kraja na kartonima između zgrada, polomljene puške koju mi je poklonio stariji brat od jednog druga. Sjetim se đeda Gavrila, babe Darinke, ujaka, stričeva, plašćenja sena u selu Dramiševo kod Nevesinja, jahanja konja bez sedla uz dedin blagoslov. Kasnije sam shvatio da je to rijetko blago i vrijedno iskustvo koga nema baš puno među mojim vršnjacima, a pogotovo među mlađim ljudima – rekao je jedne prilike Glogovac, prenosi Trebinje online.
U rodnom Trebinju nisu zaboravili svog velikana. Svake godine krajem avgusta, u spomen na dan njegovog rođenja, održava se dvodnevna manifestacija Dani Nebojše Glogovca, koju u njegovoj Hercegovini organizuju porodica i prijatelji.
Murali posvećeni velikom glumcu oslikani su i Trebinju i Nevesinju.
Od djetinjstva na daskama koje život znače
Srpski filmski, televizijski i pozorišni glumac Nebojša Glogovac nikoga na prostorima bivše Jugra nije ostavljao ravnodušnim.
Bio je član Dječije dramske grupe RTS, a glumačku karijeru započeo je u Ateljeu mladih u Pančevu. Godine 1996. dobio je stipendiju od Jugoslovenskog dramskog pozorišta i ulogu u predstavi „Velika pljačka“ u režiji Dejana Mijača na sceni Ateljea 212.
Kada je bio dijete, Glogovac se pojavio u televizijskoj seriji „Priče iz Nepričave“, da bi prvu filmsku ulogu ostvario 1993. godine u kratkometražnom filmu „Rekvijem za jedan san“, a nakon toga u drami „Raj Petra Zeca“.
Nakon što je skrenuo pažnju na svoj talenat, dobio je ulogu u filmu „Ubistvo s predumišljajem“.
Glogovac je igrao glavne uloge u ostvarenjima: „Bure baruta“, „Nebeska udica“, „Kad porastem biću Kengur“, „Klopka“, „Hadersfild“, „Žena sa slomljenim nosem“, „Branio sam `Mladu Bosnu`“, „Krugovi“, „Ravna gora“ i „Ustav Republike Hrvatske“.
Višestruko je nagrađivan za uloge u pozorištu i na filmu, a izdvajaju se Sterijina nagrada, „Car Konstantin“ u Nišu i „Zlatna arena“ u Puli za najbolju mušku ulogu.
Preminuo je nakon kratke i teške bolesti u Institutu za onkologiju i radiologiju Srbije u Beogradu, 9. februara 2018. godine, piše Srna.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu