Svijet

(VIDEO) Greška koja je zauvijek promijenila svijet: Godišnjica NAJVEĆE NUKLEARNE KATASTROFE u Černobilju, više od 4.000 ljudi umrlo od posljedica karcinoma

U noći na petak, 26. aprila 1986. godine, tehničari u nuklearnoj elektrani Černobilj primijetili su grešku prilikom provjere sistema za hlađenje. Ugasili su reaktor 4 da bi tačno utvrdili u čemu je problem, ali u međuvremenu se dogodila katastrofa.

Černobilj
FOTO: OLEG PETRASYUK/EPA

Uzavreo radioaktivni otpad izazvao je eksploziju, koja će ostati upamćena sve do danas.

Nesreća u Černobilju izazvala je smrt oko 30 ljudi neposredno nakon eksplozije, uglavnom osoblja iz elektrane i vatrogasaca koji su gasili požar. Mnogo veći broj žrtava dogodio se u godinama nakon katastrofe, a procjenjuje se da je preko 4.000 ljudi umrlo od posljedica karcinoma koji su nastali usljed prekomernog izlaganja zračenju.

Nuklearne elektrane su inovacija 20. vijeka. Tridesetih godina prošlog vijeka njemački naučnici su otkrili da je moguće dobiti veliku količinu energije cepanjem atoma pojedinih elemenata.

Pročitajte još

Nazvali su to nuklearnom fisijom. Oni su bombardovali uranijum neutronima, što je dovelo do njegove fisije. U nuklearnim elektranama energija dobijena fisijom koristi se za zagrijavanje vode. Vodena para pod pritiskom bi pokretala turbine koje su odgovorne za proizvodnju električne energije.

Po istom principu radila je i elektrana u Černobilju. Izgrađena je 1970. godine, a u to vreme SSSR je već imao desetak nuklearnih elektrana koje su davale energiju širokim masama. Svaka elektrana je imala ugrađene generatore koji bi se uključivali ukoliko bi došlo do gašenja elektrane.

Naime, nuklearna fisija proizvodi lančanu reakciju i potrebno je kontrolisati količinu energije koja se stvara cepanjem atoma. Ako se tokom ovog procesa elektrana isključi, nemoguće je kontrolisati količinu energije koja se oslobađa i u tom slučaju dolazi do eksplozije.

Međutim, generatori se uključuju nakon 60 sekundi kada se elektrana ugasi. U međuvremenu, nema sistema za hlađenje i elektrana je tada u opasnosti od eksplozije. Sovjetski fizičari su nekoliko puta testirali generatore prije 1986. godine, ali rezultati nikada nisu bili uspešni. Sljedeće testiranje je trebalo da bude obavljeno dan ranije, 25. aprila, ali je zbog komplikacija odloženo za sljedeću smenu, prenosi Index.

Noćna smjena nije bila adekvatno obaviještena o tome kako bi test trebalo da izgleda. Anatolij Djatlov je bio zadužen za sprovođenje testa. Kada su shvatili da se u reaktoru oslobađa ogromna količina energije, odlučili su da uključe sve kontrolne šipke, čiji je zadatak da smanje nuklearnu aktivnost. Međutim, dogodio se kontraefekat – ogromna količina neutrona, kao i pritisak vodene pare, izazvali su eksploziju.

Eksplozija je odnijela krov reaktora 4 i izazvala veliki požar. Nedaleko od elektrane nalazio se grad Pripjat, dom većine zaposlenih u reaktoru. Oko 50.000 stanovnika tog grada, od kojih je većina tada spavala, nije ni slutilo kakva će ih nesreća zadesiti. Planirali su da vikend provedu u parku sa djecom ili na kafi, ali je u nedjelju već naređena potpuna evakuacija grada zbog radijacije. Rečeno im je da će se uskoro vratiti svojim kućama, ali Pripjat je i dalje prazan grad bez ijednog stanovnika.

Veliki broj vatrogasaca poginuo nakon nesreće

Sovjetsko rukovodstvo je takođe dijelilo krivicu za nesreću u Černobilju. Njihov glavni zadatak trebalo je da bude spasavanje stanovništva od radioaktivnog materijala i njegovih posljedica, ali su najveći deo svoje energije uložili u zataškavanje nesreće kako ne bi izazvali paniku ili međunarodnu sramotu za Sovjetski Savez. Isključili su telefone prije evakuacije, a vatrogasci, koji su požar počeli da gase već u subotu pred zoru, nisu nosili adekvatnu zaštitu od zračenja. Većina njih je umrla neposredno nakon nesreće.

Vijesti su se pojavile širom svijeta 28. aprila, kada su radnici u švedskoj nuklearnoj elektrani Forsmark otkrili neobično visok nivo radijacije na svojoj odjeći. Prvo su sumnjali u sopstvenu elektranu, ali su poslije konsultacija sa meteorolozima shvatili da radijacija dolazi sa jugoistoka, iz nuklearne elektrane u Černobilju.

Potencijalna druga katastrofa

Nakon što su vatrogasci ugasili požar, govorilo se o potencijalnoj drugoj katastrofi ako radioaktivni otpad rastvori cement i prodre u podzemne vode. Sovjeti nalažu da se ispod reaktora prokopa tunel u koji će se ugraditi rashladni uređaji. Na kraju, nije došlo do curenja materijala ispod nivoa cementa, ali to tada niko nije mogao znati.

Akcije prikupljanja radioaktivnog materijala trajale su nedeljama nakon katastrofe, a poslije ljeta te godine oko reaktora 4 postavljena je čelična konstrukcija čija je namjena da kontaminira radioaktivni materijal i spriječi njegovo širenje u atmosferi.

Zaposleni umirali u danima ili nedeljama nakon nesreće

Vatrogasci koji su ugasili požar noć nakon izbijanja požara, kao i osoblje koje je u tom trenutku bilo u postrojenju, umrli su u danima ili nedjeljama nakon nesreće. Izlaganje zračenju je dovelo do mučnine, vrtoglavice i povraćanja. Na koži su se pojavile rane i opekotine. Kada zračenje napadne imuni sistem, tijelo više ne proizvodi bijela krvna zrnca, a pacijent je izložen bolestima koje ubrzavaju njegovu smrt.

Zračna bolest ima i svoju latentnu fazu, kada svi simptomi nestaju, ali kratko traje i nakon toga se javlja teži oblik istih simptoma. Tada većina umire.

U Pripijatu proglašena zona isključenja, i dalje traje

Oko Pripjata je proglašena zona isključenja koja važi i danas. Na oko 30 kilometara oko elektrane, trajno naseljavanje je nemoguće. Ipak, postoje organizovane turističke ture pod strogim uslovima, koji radoznalima omogućavaju da posjete mrtvi grad i okolinu.

Posljedice nuklearne katastrofe u Černobilju nisu samo razvoj kancera kod ljudi u Ukrajini, Belorusiji i Rusiji (pogođene su i druge zemlje Centralne Evrope, ali ne u istoj mjeri). Poslije 1986. godine, ulaganja u nuklearne elektrane su sve manja, a neke zemlje su vrlo jasno odlučile da ne grade takve elektrane.

Italija i Švedska održale su narodne referendume o nuklearnoj energiji. Većina građana smatrala je da to nije pametno, pa su postepeno zatvarali svoje nuklearke. Njemačka je obustavila izgradnju novih nuklearnih elektrana, posebno poslije eksplozije u Fukušimi 2011. Javno mnjenje o nuklearnim elektranama bilo je negativno gotovo u cijelom svijetu.

Međutim, neke zemlje nisu bile pogođene ovim. Francuska je danas vodeća zemlja u svijetu po procentu energije koju dobija iz nuklearnih elektrana – preko dvije trećine ukupne energije u Francuskoj dolazi iz nuklearnih elektrana. Slijede Belgija i Slovačka, a ove tri zemlje ističu pozitivne aspekte ovakvih elektrana u kontekstu zaštite životne sredine.

Grad Pripjat i njegova okolina još dugo neće biti useljivi. Procjene se kreću od nekoliko stotina godina do vrtoglavih 20.000 godina. Kako god bilo, nuklearne elektrane i dalje predstavljaju određeni rizik za okolno stanovništvo. Černobilska katastrofa se uglavnom smatra ljudskom greškom, ali problemi mogu nastati i iz prirodnih ili tehničkih razloga, što je potvrdila nesreća u Fukušimi 2011. godine.

Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu