Medović je bivši policajac rođen 1925. godine u Rudom, selo Bovan, a 70 godina živi u Banjaluci. Član je Humanitarne organizacije Crveni krst grada Banjaluke više od 56 godina, te je za svoj humanitarni rad dobio ukupno 30 priznanja.
– Od 1967. do 2024. godine, kada mi je prestao mandat, volontiram u ovoj organizaciji. Otišao sam u prijevremenu penziju 1967. godine i nisam se dvoumio u tome šta ću raditi – želio sam da radim na humanitarnom planu. Odmah sam znao da ću to raditi do kraja života, dok me bude služila snaga – umna i fizička. Umna snaga me još služi i funkcioniše, a fizička snaga me već izdaje – ispričao je on.
S osmijehom na licu ispričao je kako je pomagao svima kojima je pomoć bila neophodna.
– Pomagao sam starim i nepokretnim licima, duševnim bolesnicima, iznemoglima, beskućnicima, ljudima koji nemaju sredstava za život – ispričao je on te dodao da je imao tri najveće aktivnosti u svom humanitarnom planu…
– Od 1991. do 2005. godine, za vrijeme proteklog rata, kada su ljudi bježali iz Hrvatske. Druga aktivnost bila je u oktobru 1969. godine kada se dogodio veliki zemljotres u Banjaluci. Tada je moja aktivnost trajala četiri do pet godina, a bilo je veoma naporno. Takođe sam pomagao tokom maja i juna 2014. godine, kada su bile velike poplave – rekao je on i dodao da su 1995. godine u Banjaluku stigle velike kolone, više desetina hiljada izbjeglica iz Hrvatske, Slovenije i zapadne Bosne, u vremenu kada je on bio predsjednik jedne od većih mjesnih organizacija Crvenog krsta u naselju Borik.
– Organizovao sam svoje volontere te smo pomagali izbjeglicama kako bi se smjestile i ugrijale, a sve smo nosili na svojim leđima. To je bio težak i naporan posao – rekao je on i dodao da su u Banjaluku pristizale velike količine humanitarne pomoći organizacija Crvenog krsta i Crvenog polumjeseca.
– Bilo je veoma teško i naporno, radilo se dan i noć, ali nikada nisam pomislio da odustanem i prekinem svoj posao na humanitarnom planu. Isto tako u tih 56 godina nikada nisam otišao na godišnji odmor, niti primio platu – istakao je on, te dodao da nikada novčanu naknadu nije ni tražio.
– U svom radu spasio sam 10 ljudskih života od sigurne smrti – rekao je on te je sa suzama u očima ispričao kako je spasio ženu, majku troje djece, od sigurne smrti.
– Pomaganje ugroženima davalo mi je snagu da izdržim do 99. godine – istakao je on te dodao da predlaže mladim ljudima da se uključe u volontiranje, kako bi bili dobri i čestiti ljudi koji pomažu narodu.
– Sve to vide narod i Gospod Bog. I danas me ljudi pozdravljaju i javljaju mi se i to mi daje snagu – naveo je on te je ovim putem zahvalio svim donatorima koji su mu pomogli, prenose Nezavisne novine.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu