Još se sjećam kako sam kao đak gimnazije otkrio Kočića, kako sam čitao njegove pripovjetke i još tada se, na neviđeno, zaljubio u Zmijanje – priča ova čovjek bogate i živopisne biografije.
Rođen je u Gornjem Milanovcu u srcu Šumadije, ali ga je život odnio na Jadransko more.
Završio je mornarićku Vojnu akademiju, ali nije postao oficir Ratne mornarice JNA, nego policijski inspektor.
– Kasnije sam završio i pravo i bio do penzije viši inspektor u MUP-u – kaže Dragoljub.
U mladosti je odselio u Rijeku gdje živi i danas, kao penzioner, ali još vijek govori ekavski.
Tek u penzionerskim danima je, kaže, dobio priliku da konačno upozna Kočićev rodni kraj.
Kada je prvi put došao na Kočićev zbor, kaže, odlučio je da će dolaziti svake godine, dok je živ i dok ga zdravlje služi. Tako je došao i ove godine i juče cijelo popodne sa bine pratio borbu bikova, uprkos kiši i hladnoći, a živa se na termometru, tokom koride, spustila na zimskih 10 stepeni.
– Ma kakva kiša i hladnoća, šta je to! Ništa mene ne može spriječiti do dođem na zbor i pratim borbu bikova – kaže Dragoljub.
Ima svoje favorite u “bukalištu”, odnosno areni u kojoj se bore bikovi i dobro se razumije u ovaj sport, ali se ne kladi.
– Nemam ja para za to, a i nisam od tog posla – veli Dragoljub.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu