Izgubismo sina, jao… Jao, sine Radovane, jao, sine, da te vidim, jao, sine, da ti čujem glas! – plače neutješna majka:
– Brate mili, velika je muka, muž invalid, sina izgubih.
Desanka kaže da je sina te noći ispratila normalno na posao.
– “Srećno, sine”, rekla sam mu, a on meni “Hvala, mamo, ja noćas radim, sutra sam slobodan, posadićemo krompir, pomoći ću ti.” Za čas se obukao i izletio je iz kuće: “Još noćas da izdržim, od sutra sam na odmoru – priča nesrećna žena i dodaje koje su bile posljednje reči koje joj je sin uputio dok je izlazio:
– Ajde, mamo, ćao, bile su mu posljednje riječi, piše Blic.
Sljedećeg jutra Desanka je čula strašne vesti, ali nije odmah znala kakva je sudbina zadesila njenog Radovana.
– Ujutru me dever zvao, čuo je neke sirene, desilo se nešto u rudniku – započinje priču o agoniji koja tada krenula:
– Mlađi sin je odmah pozvao rudnik, ali nije uspio da sazna šta se desilo. Sjeo je u kola, otišao pred kapiju rudnika, ali nisu davali nikome da uđe…
Šta se desilo saznali su od kolega koji su iznijeli Radovanovo tijelo iz okna rudnika.
– Poslije smo čuli od dvojice rudara koji su izneli njegovo tijelo šta se desilo. Iznijeli su prvo dvojicu njegovih kolega, pa Radovana trećeg, a onda i ostale stradale. Sa njim je poginuo i njegov drug Branko Čokarilo iz Bobovišta, družili su se, zajedno su radili, zajedno su i otišli su smrt – priča kroz suze majka i opisuje:
– Molila sam ih, zaklela ih da mi kažu je l’ povređen, je l’ mu polomljena glava. ‘Ne, samo je zaspao, drugo ništa, kao da se uspavao’, rekli su mi.
Desanka čeka da dopreme Radovanovo tijelo, taj trenutak, navodi, ne zna kako će da preživi.
– Teško je, sine, teško je rode… Otišli su po njegovo tijelo, ne znam kako ću da izdržim. Moje, zlato, moje srce – plače neutješna:
– Duša me boli, ima svaki dan da mu idem na grob, da mu nosim kafu, neću ga nikad zaboraviti. Teško je kad majka sahranjuje sina, najbolje je kad sin sahranjuje majku i oca. Eno ga njegov otac, on je invalid bez obje noge, plače u krevetu…
Radovan je posljednjih šest mjeseci radio u rudniku, prije toga je sa bratom radio na građevini. Majka ih je molila da promene posao, da se zaposle u nekoj fitmi gde će biti prijavljeni i osigurani.
– Bio je dobar, sve je znao da napravi, sa bratom je radio, ali Bog ih razdvoji da ne budu više zajedno – zaključuje kroz suze.
Darko Zlatković (43), Nenad Trivunac (37), Radovan Grujić (47), Petar Petrović (31), Branko Čokorilo (56), Branislav Zlatanović (55), Bratislav Živković (59) i Bojan Stajić (34) stradali su u petak u rudniku “Soko” ugušivši se zbog curenja metana.
Zbog njihove tragične smrti u Aleksincu je proglašen Dan žalosti.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu