Vjerujem u timski rad i kada je dobra atmosfera na snimanju ili pozorištu, postoji međusobno uvažavanje da je svako slobodniji da iznjedri najbolje iz sebe započela je glumica i dodala da jedno u životu nikako ne treba da postoji.
– Uvijjek se zafrkavam da kada si previše normalan onda si malo i dosadan, ali mislim da je normalnost poštovati svako ljudsko biće i ne misliti da si bolji od drugih. Ne treba život provesti u nadmetanju i takmičenju, već raditi na sebi da budeš bolji, ali i bolji član zajednice u kojoj živiš i razvijaš najhumanije crte, kako bi sutra bio bolji svijet.
Branka kaže da nekada neka doza popularnosti ima uticaja i na okruženje.
– Najviše volim publici da pričam priče, to je najlepši dio ovog posla. Popularnost mi nekad koristi kada, recimo, kasnim na avion, pa kad kažem “moram da prođem“, pa me ljudi puste i hvala im na tome. Svu tu ljubav ljudima vraćam kroz uloge – kaže glumica koja nije dozvolila da je bilo šta kroz karijeru promijeni.
– Svi treba da smo svjesni svojih kvaliteta, ali i da smo u svemu tome skromni i zahvalni što smo imali prilike da upoznamo mnoge divne ljude, ali da budemo spremni da uvijek radimo na sebi kako bismo svakoga dana vidjeli nešto novo i naučili i mogli da pružimo sve onima koje volimo.
Glumica se često sjeti svoje prve filmske uloge koju je imala u filmu “Nije lako sa muškarcima“.
– Tada nisam bila glumica. To je prva uloga koju sam dobila. Tada se otvorio čarobni svijet i zaljubila sam se u svu tu neobičnost i značajnost našeg posla. Imala sam sreću da mi tada mamu igra Milena Dravić, koja nam je pomagala i u pripremama i na probama. Borila se za nas i zasmijavala kad je trebalo. Bila je veliki drug. Sve to što sam dobila od ljudi, koji su nesebični, mudri, imaju čemu da te nauče, gledala sam da dođem u priliku da imam mogućnost da pružim nekom drugom – kaže glumica.
Branka je diplomirala glumu kod profesora Radeta Šerbedžije.
– Profesor i veliki prijatelj koji je nesebično brinuo o nama četiri godine i svakoga dana nas jedanaestoro vodio na ručak. Bio je veliki dar to što smo nakon škole postali dio Subotičkog narodnog pozorišta. Išli smo odmah i na festivale, putovali, to je bilo neko ljepše vrijeme. Bio je divan pedagog, sa svima je imao poseban odnos, nikada nije pričao ništa ružno o nekome. Uvijek je govorio: “Imajte blagosti i prema kolegama. Neko postane tek u četrdesetoj veliki glumac“. U toj blagosti ima puno dobrobiti i za tebe, porodicu, ali i za ljude sa kojima radiš i družiš se.
Branka vrijedno putuje sa svojim kolegama, sa kojima radi na predstavi “Tiho teče Misisipi“.
– Ulogu sam dobila pošto sam postala član Beogradskog dramskog pozorišta, a najljepše od svega je rad sa mladim glumcima, njihova energija i polet. Nije klasična predstava, već performans, data nam je sloboda i da prekinemo, i da se posvađamo, šta god hoćemo. Bili smo u strahu, jer uvijek reditelj precizno da neke stvari, a ovo je nastalo iz improvizacije na svim probama, odjednom se poređao broj scena, muzika i krenuli smo – kaže glumica, kojoj je pozorište falilo u periodu kada nije igrala.
– Pozorište je pravi dom glumaca, film nije ni izmišljen kada je pozorište doživljavalo neke čarobne trenutke. Nisam mogla odmah da se vratim, i djeca su bila mala, a pozorište iziskuje dosta proba, da si tu svakog dana. Jagoš Marković me je pozvao da budem u predstavi “Sumrak bogova“ tokom pandemije. Radili smo, i tako je počelo, a zatim mi se i fino osladilo.
U prethodnom periodu glumica je sa rediteljem Daliborom Matanićem radila na seriji “Novine“.
– Ljudski sam se zaljubila u njegov način rada, naizgled djetinjasti pristup svemu, fantastičan reditelj i divan čovjek. Umije da napravi atmosferu na snimanju. Nikada ga nisam vidjela da poprijeko pogleda nekog, a kamoli da nekome se ružno obrati. Dobar je sa glumcima, to mogu da pričam, uvijek nam da u tom nekom ograničenom vremenu dovoljno proba, da nađemo istinitost same situacije i ako nešto ne ide, od njega dođe mudri savjet. Nikada vas ne kalupi, on samo taj rad napravi vizuelno interesantnim – kaže glumica, koja se osvrnula na hiperprodukciju serija.
– Meni je žao mladih kolega, koji sada počinju, ne mora i ne treba, zato što je kvalitet programa koji praviš važniji od svega drugog – zaključila je Branka.
Branka se često prisjeti trenutaka koji joj probude emocije.
– Najlepši momenat moje karijere je bio kada sam bila u psihijatrijskoj bolnici, kada su mojoj mami mijenjali terapiju. Bilo je puno teško depresivnih, prolazila sam kroz neki hodnik. Jedna mlada djevojka sa tužnim osmijehom, kada me je pogledala osmjehnula se kroz svu tu muku. Pomislila sam – ovo je najlepše što mi se desilo, jer kroz sve to što ona prolazi, mogu da joj dodirnem dušu i izazovem lijepo osjećanje. Zahvalna sam na tome – rekla je ona.
Kroz svoju karijeru glumica je imala čast da radi sa mnogim svjetskim zvijezdama, prenosi Blic.
– Koliko god da je bilo skandala, suđenja, Džoni Dep je divan, zafrkava se sa svima, sa statistima, vadi lažan pištolj, traži kokice, kao dilindžer. Divan je prema svim članovima ekipe, bio mi je otkrovenje. Robert Redford, koji je legenda, nije imao asistenta na snimanju Marvelovog filma, pa je sam sebi išao po kafu, iako može bilo koga drugog da zamoli. Ne ponaša se kao druge holivudske zvijezde, nego je čovjek normalan – iskrena je bila glumica.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu