Knjiga govori o napadu koji se desio na Institutu Šatagva, kada je pisac izboden na sceni neposredno prije nego što je održao govor. To je prva knjiga koju je britansko-američki pisac rođen u Indiji napisao od napada zbog kog više ne može da vidi na desno oko, piše Gardijan.
Evo 10 stvari koje smo naučili o napadu i Ruždijevom oporavku iz “Noža”.
Mislio je da će umrijeti
Dok su Ruždija predstavljali na bini, vidio je “projektil” kako trči prema njemu. Njegova prva misao je bila: “Znači, to si ti. Ovdje si.” Ubrzo je uslijedila još jedna misao: “Zašto sada? Stvarno? Bilo je tako dugo.” Navodni napadač Hadi Matar ga je potom ubo nožem oko 10 puta. “Zašto se nisam branio? Zašto nisam pobjegao? Samo sam stajao kao pinjata i pustio ga da me razbija”, piše Ruždi.
Sjeća se kako je ležao u lokvi krvi i mislio da umire. “Nije djelovalo dramatično, ili posebno grozno. Činilo se samo vjerovatnim”. Nije bilo “ničeg natprirodnog” u tom iskustvu; bilo je “intenzivno fizički”. Osjećao je “duboku usamljenost” pri pomisli da će umrijeti daleko od voljenih, okružen strancima.
Njegovoj ženi je rečeno da neće preživjeti
Ruždijevoj supruzi, pjesnikinji i romanopiscu Rejčel Eliza Grifits, pisac Safija Sinkler je telefonom rekla za napad. Grifits, kao i Ruždijevi sinovi u Londonu, imali su vrlo malo pouzdanih informacija: kružile su glasine da je Ruždi mrtav, da je udaren pesnicom, ali nije ubijen, da je ustao na noge i napustio scenu i da je u redu.
Neko je pozvao Elizu Grifits da joj kaže da Ruždi neće preživjeti. Razgovarala je sa Ruždijevim književnim agentima, Endrjuom Vajlijem i Džinom Auhom, koji su pronašli avion koji bi je doveo do Ruždija. “To bi koštalo preko 20.000 dolara. Nema veze”, piše Ruždi.
Sanjao je o napadu danima ranije
Dva dana prije nego što je Salman Ruždi stigao u Šatagva, sanjao je da ga je napao gladijator koji vitla kopljem u rimskom amfiteatru. Iako Ruždi ne vjeruje u predosjećaj, ovaj san mu se učinio kao da je to zapravo i bio – posebno zato što je mjesto Šatagva takođe bilo amfiteatar. “Ne želim da idem”, rekao je svojoj ženi. Ipak, osjećao je da oni koji su kupili ulaznice računaju na njega. Takođe je trebalo da bude plaćen “velikodušno”, što bi mu pomoglo da plati novi sistem klimatizacije za njegov dom.
Nije bio siguran da želi da piše o ubodu nožem
Nakon napada, Vajli je bio Ruždijev prvi posjetilac osim porodice. Ruždi mu je rekao da ne zna da li može ponovo da piše. Vajli je rekao da ne bi trebalo da razmišlja o tome da uradi bilo šta godinu dana, osim da bude bolje: “Ali na kraju ćete pisati o ovome, naravno”, dodao je. Ruždi je rekao da nije siguran da to želi. “Pisaćete o tome”, rekao je Vajli.
On vidi svoje romane kao “nagovještaj” napada
Roman koji će postati “Klovn Šalimar”, objavljen 2005. godine, inspirisan je slikom koju Ruždi nije mogao da izbaci iz glave: mrtav čovjek na zemlji sa svojim ubicom stajao je iznad njega držeći nož. On to sada vidi kao “predviđanje”. Početni redovi “Satanističkih stihova” – knjige koja je dovela do toga da mu je tadašnji iranski vođa, ajatolah Ruhola Homeini, 1989. godine izdao fetvu – takođe su se “vratili da ga proganjaju”: “Da se ponovo rodi”, pjevao je Gibril Farišta tumarajući se sa nebesa, “prvo moraš da umreš””.
U bolnici ga je ohrabrila podrška širom svijeta
Kada se Ruždi osvestio, imao je vizije veličanstvenih palata izgrađenih od alfabeta. Otvorio je lijevo oko i shvatio da je na respiratoru, što je “bilo kao da ti je rep armadila gurnut niz grlo”.
Dok je bio u bolnici, postao je svjestan “svetske lavine užasa, podrške i divljenja“. Džo Bajden, Emanuel Makron i Boris Džonson – od kojih je posljednji jednom napisao članak u kojem je rekao da Ruždi ne zaslužuje vitešku titulu – svi su progovorili. “Indija, zemlja mog rođenja i moja najdublja inspiracija, tog dana nije pronašla riječi”, piše on.
Pretrpio je posttraumatski stresni poremećaj u obliku noćnih mora
Od napada, Ruždi je patio od živopisnih noćnih mora. Sanjao je da je vojvoda od Kornvola oslijepio grofa od Glostera u Kralju Liru; sanjao je scenu koja je ličila na sliku Teodora Žerikoa Splav Meduze, ali su ljudi na splavu bili nadrealisti – Salvador Dali, Luis Bunjuel, Rene Magrit – i svađali su se, pokušavajući da jedni drugima izvade oči, piše Blic.
Uplašio se da ima rak prostate ubrzo nakon napada
Tokom ambulantnog pregleda, doktor je predložio pregled prostate, pošto ga Ruždi već neko vrijeme nije imao. Urolog je otkrio “malu izbočinu” na prostati i naredio MR skeniranje. “Nisam imao riječi. Stvarno? Nakon što sam za dlaku preživio pokušaj ubistva, sada sam morao da se suočim sa mogućnošću raka?” piše Ruždi. Nakon dva skeniranja magnetnom rezonancom, utvrđeno je da Ruždi nije imao rak – kvrga je bila uzrokovana urinarnom infekcijom.
Ponovo je posjetio instituciju Šatagva
Nešto više od godinu dana nakon napada, Ruždi je ponovo posjetio pozornicu institucije Šatagva Institution sa Elizom Grifits. “Dok smo stajali tamo u tišini, shvatio sam da je teret nekako skinut sa mene, a najbolja riječ koju sam mogao da nađem za ono što sam osjećao je lakoća”, piše Ruždi.
Posjetio je i zatvor u kome se Matar nalazi u pritvoru. Stojeći ispred njega, zamišljajući Matara u zatvorskoj uniformi, osećao se “besmisleno srećnim” i želio je, “apsurdno”, da pleše. Takođe je osjetio želju da se sastane sa Matarom, što je bio plan kome se Eliza “snažno protivila”.
On ne vjeruje u čuda, ali je vidio svoj opstanak kao čudesan
Ubrzo nakon napada, Eliza Grifits je rekla Ruždiju da mnogi ljudi govore da ga štiti “neka veća sila”. “Realnost mojih knjiga – o, nazovite to magičnim realizmom ako morate – sada je stvarna stvarnost u kojoj živim”, razmišljao je Ruždi. “Možda su moje knjige gradile taj most decenijama, a sada su čudesni mogli da ga pređu. Magija je postala realizam. Možda su mi knjige spasile život.” Ali on brzo dodaje: “Zvučao sam u delirijumu čak i samom sebi.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu