Oni su svijetao primjer ne samo zbog broja djece već i zbog načina njihovog vaspitavanja.
– Očekujemo bar 20 unučadi. Moj stav je “gde se košnice roje, tu ima i pčela”, tako da djece nikada nije mnogo. Kada svi dođu, zaboravimo na teškoće, na bol i muku. Svi su dedini slatkiši. Onaj ko ima familiju, uvijek će imati ko da mu dođe – kaže Goran Jović iz Bobova, u opštini Svilajnac čija porodica broji više od 18 potomaka.
Ponosni djed i baba očekuju još unučića
Goran i Žaklina odgojili su Sanelu, Valentinu, Suzanu, Eminu, Miloša i Bojana, od kojih su dobili dvanaestoro unučadi, a trinaesto je na putu.
Najviše, petoro unučadi, Sofiju, Anđelu, Milu i blizance Veru i Kostu, podarila im je kćerka Sanela, udata za Olivera Jovanovića iz Bobova.
Kćerka Valentina sa trubačem Miroslavom Mladenovićem iz Dublja izrodila je Mihajla, Anđeliju i blizance Vasilija i Bogdana.
Sin Bojan i snaha Marija imaju ćerku Đurđinu. Kćerka Suzana udata je za vulkanizera Ivana Filipovića iz Svilajnca, sa kojim ima šestomjesečnu kćerku Ninu. Sin Miloš i snaha Marina imaju sina Dušana, a krajem maja očekuju prinovu. Kćerka Emina jedina još uvijek nije zasnovala porodicu.
– Očekujemo bar 20 unučadi. Moj stav je “gdje se košnice roje, tu ima i pčela”, tako da djece nikada nije mnogo. Kada svi dođu, zaboravimo na teškoće, na bol i muku. Svi su dedini slatkiši. Onaj ko ima familiju, uvek će imati ko da mu dođe. Ko ima jedno dijete, čeka samo njega. Kod nas se kapija otvara svakog dana i neko dolazi. Velika je greška bila što se ranije ograničavao broj djece da se bogatstvo ne bi dijelilo i da bi sve ostajalo jedincu. Brojni su takvi primjeri u našem selu – rekao je ponosni muž, otac i djed Jović.
Predrasude
Jović kaže da u Srbiji ima i dosta predrasuda, među kojima je to da su Romi loši ljudi, zbog čega njihova djeca ne treba da se zabavljaju sa nekim iz romske porodice.
Njegova kćerka Valentina je primjer da nije baš tako. Ona se udala u dobru porodicu, on je ponosan na sve četvoro unučadi, a najviše na Mihajla, koji svira trubu i klavir.
Djecu odmalena uče da budu vrijedni
Goran i Žaklina, koji se bave ratarstvom, uzgajaju 22 grla krupne stoke, a imaju i privatnu firmu, ponosni su na svu djecu i unučad, jer su se potrudili da one koji žive sa njima uposle, dok su se ostali sami snašli.
– Djeca odmalena moraju da se navikavaju da rade. Majka treba da nauči kćerke da operu, slože, obrišu, spreme, peglaju, a otac sinove da rade, voze traktor, koriste motornu testeru, da znaju da se prekrste i da sa ocem idu za badnjak. Za to treba mnogo rada i strpljenja, a otac mora da bude autoritet kako bi znali šta može, a šta ne. Roditelji prave grešku kada ispunjavaju sve zahtjeve djeteta” – kaže ovaj vrijedan domaćin.
On priznaje da su žene ipak veće žrtve, jer snose veći teret, kome treba dodati i to da moraju da umiju da istolerišu i kada suprug sleti na tuđi “cvijet”, da progutaju i da ga vrate.
Njemu je, kao i ostalim miradžijama, šali se, lakše, jer žene nemaju kud iz svoje kuće.
Burek i jogurt mjera za džeparac
Pored sticanja radne obaveze, Goran je svoju djecu naučio moralnim i životnim načelima. Kada je, na primjer, riječ o džeparcu, uvijek ga je pažljivo odmjeravao.
Pratio je cijenu bureka i jogurta, jer to zadovoljava potrebe djeteta dok je u školi. U starijim razredima osnovne škole džeparac im je davao ponedjeljkom za cijelu nedjelju.
Tako je mogao da vidi da li su spremni da novac sami rasporede ili će ga “alavo potrošiti za jedan dan”.
– Danas je to 200 dinara dnevno. Ima roditelja koji djeci svakodnevno daju po hiljadu dinara, što je greška. Ako ima višak novca, dijete će odlaziti na mesta na koja ne bi trebalo. Povremeno treba pratiti djecu, pogledati mu sadržaj školske torbe, pratiti njihovo ponašanje na društvenim mrežama, jer od njih prijeti velika opasnost – otkrio je Jović o čemu je sve vodio računa prilikom vaspitavanja djece.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu