Tomislav je poslije osam godina rada kao profesor matematike primljen za stalno u Tehničkoj školi “Jovan Žujović” u Gornjem Milanovcu.
Kao da je Aleksandra Dakić Jovović (29) željela da, makar nakratko, skrene misli sa gorke nepravde što još niko nije odgovarao za svirepo ubistvo dvojice nedužnih dječaka Pantelije Dakića (12) i Ivana Jovovića (19) dok su se kupali u Bistrici, u blizini Goraždevca na Kosovu i Metohiji sada već daleke 2003. godine. Iz užasne boli rodila se ljubav Aleksandre i Tomislava Jovovića, koji sada imaju četvoročlanu porodicu u Kragujevcu. Na parastos rođenoj braći ovog ljeta ipak nisu mogli zajedno da dođu.
– Došla sam samo ja sa dvojicom sinova pošto je Tomislav baš na godišnjicu ubistva naše braće morao u Gornji Milanovac jer je dobio rješenje o stalnom zaposlenju. Bilo nas je dvadesetoro na groblju, porodica i prijatelji iz Goraždevca. Po prvi put niko od državnih funkcionera nije došao na parastos. Ne znamo zbog čega, da li zbog pandemije korone tek niko nam se nije ni javio. Eparhija raško-prizrenska je po prvi put zabranila intervjuisanje na groblju jer se dešavalo da mnogi funkcioneri pričaju sa medijima i tokom parastosa – ističe za Blic Aleksandra.
Bez obzira na sve, ne gubi nadu da će dočekati pravdu.
– Već šest, sedam godina niko nam se ne obraća u vezi sa ubistvom naše braće. Za taj slučaj bili su zaduženi UMNIK i Priština, odnosno Pećki sud. Nevjerovatno da to ubistvo nije zavedeno ni pod jednim brojem ni u jednom srpskom sudu ili u policijskoj upravi. S druge strane, u međunarodnoj zajednici i kosovskoj policiji već godinama ćute. Mi se nadamo da je to zatišje pred buru i da ćemo dočekati dan kada ćemo saznati ko su ubice naše braće. Nažalost, osjećamo da smo prepušteni sami sebi u ovoj borbi i da nemamo podršku države – podvlači Aleksandra, čiji su roditelji ostali da žive u Goraždevcu.
Prije tačno 17 godina teroristi su pucali na grupu dječaka na rijeci Bistrici, ubili Panteliju i Ivana, a teško ranili Marka Bogićevića (12), Draganu Srbljak (13), Bogdana Bukumirića (14) i Đorđa Ugrenovića (20).
Direktor Kancelarije za KiM Marko Đurić poručio je da su srpska djeca pala kao žrtve sulude ideologije mržnje usmerene prema čitavom jednom narodu, njegovoj kulturi i trajanju.
– Srbi u Goraždevcu, uprkos svom tragičnom gubitku i mukama, i dalje opstaju na svojoj zemlji i ognjištima, čuvajući grobove svoje dece i predaka i trag srpskog postojanja u Metohiji – naveo je Đurić.
Kako je rekao, država Srbija će nastaviti da im pomaže na svaki način da se, kako je istakao, srpsko ime i nadalje čuje tamo gde se u kontinuitetu čulo vijekovima. Đurić je ocijenio da će stradanje srpske djece na Bistrici ostati kao vječno upozorenje zapisano u “velikoj i prepunoj knjizi srpskih stradanja na KiM”.
– Godišnjica zločina u Goraždevcu povod je da se još jednom ukaže na neuspjeh međunarodnog pravosuđa na KiM koje nije rasvjetlilo nijedan od zločina počinjenih nad srpskim stanovništvom – rekao je Đurić.
Aleksandra i Tomislav posljednjih godina razmišljali su čak i da napuste Srbiju.
– Suprug je godinama putovao iz Kragujevca u Gornji Milanovac da radi, a nije imao stalan posao. Imamo dvoje male djece pa je muž išao prvo u Nemačku da radi, pa je morao da se vrati zbog pandemije korone. A nedavno je bio i u Hrvatskoj na sezonskom poslu. Sada kada je dobio stalan posao vjerovatno ćemo ostati u Srbiji – kaže Aleksandra.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu