Društvo

20 GODINA OD BOMBARDOVANJA GENERALŠTABA "Izgubio sam noge, a pored mene je, jecajući, umirala djevojka"

“Na semaforu, na raskrsnici, zatekli smo dva mrtva mladića u automobilu. Generalštab je gorio. Dok sam vatrogascima zvao pojačanje, stiglo je upozorenje na drugi napad. Ali nije bilo vremena da se sklonimo. Potom je uslijedio bljesak, a onda mrak. Posmislio sam, ovo je smrt. Ipak, smogao sam snage da motorolom obavijestim štab da sam ranjen. Ljekari su mi spasli život, ali su morali da mi odsijeku noge visoko iznad koljena. Pored mene je na odjeljenju, jecajući, umirala dvadesettrogodišnja djevojka Sofija Jovanović, ranjena te noći u napadu na kuće u Marulićevoj i Vardarskoj ulici”.

20 GODINA OD BOMBARDOVANJA GENERALŠTABA "Izgubio sam noge, a pored mene je, jecajući, umirala djevojka"
FOTO: STR/EPA

Ratko Bulatović je u noći između 29. i 30. aprila 1999. kada je bombardovan centar Beograda bio pomoćnik načelnika Gradskog štaba Civilne zaštite Beograda. Ovim riječima, u ispovesti za “Večernje novosti”, prije neku godinu opisao je grozotu kojoj je svjedočio kraj raketirane zgrade Generalštaba. I zbog koje je ostao bez obje noge.

Noć između 29. i 30. aprila smatra se do tada najžešćim napadom na užem području grada. Te večeri, prvo je u 22.35 srušen Avalski toranj. Zatim je uništen predajnik Studija B u Borči. Onda su raketirane zgrade republičkog i saveznog MUP, smještene tik uz krug Kliničkog centra Srbije. U 2.40 pogođena je zgrada Generalštaba. Gađano je i stambeno naselje Čubura na Vračaru, između Južnog Bulevara i Ulice Maksima Gorkog.

U najužem centru grada te noći poginulo je najmanje troje ljudi, uključujući dvojicu mladića koji su zastali automobilom ispred semafora. Ranjeno je oko 40 civila, a jedan od njih bio je i gradski sekretar Ratko Božović, kao i njegov kolega Nebojša Starčević.

Sofija Jovanović teško je ranjena te noći, a umrla je šest dana kasnije.

U bombardovanju Vračara, teško su povrijeđeni Sofija Jovanović (1976) i njena majka Živka Jovanović (1950), koje su se u trenutku napada nalazile u porodičnoj kući u Vardarskoj 7. Zoranu Kuzmanoviću (1973) pružena je prva pomoć u ortopedskoj ambulanti izvještaj je “Glasa javnosti”, objavljenog 1. maja 1999.

U istom izvještaju piše i da je bilans sljedeći: od 11 teško povrijeđenih, šestoro se nalazi na intenzivnoj njezi. Četvoro je operisano i njihov oporavak zasad dobro teče.

Takođe, geler u Žarkovu lakše je povrijedio dva muškarca.

Desetak minuta nakon prvog napada na Generalštab, uslijedio je još jedan, kada su na terenu već bili spasioci, policajci, vatrogasci, reporteri, novinari.

– U napadu NATO agresora na zgradu Generalštaba Vojske Jugoslavije u centru Beograda, povrijeđen je i naš kolega fotoreporter Marko Metlaš. Odmah poslije prve detonacije Marko je kao pravi profesionalac odjurio do zgrade Generalštaba. Međutim, tek pošto je napravio nekoliko fotografija sa mjesta tragedije, pala su još tri projektila NATO. Od posljedica eksplozije Marko je zadobio povrede glave, pravim čudom izbjegavši najgore. Poslije ukazane ljekarske pomoći, kolega Metlaš pušten je na kućno liječenje – pisao je “Glas javnosti”.

– Te noći, poslije prve eksplozije, stigao sam prvi do Generalštaba. Već je bilo ranjenih. Drugi udar nisam ni čuo. Samo sam vidio ljude kako bježe niz ulicu ka Željezničkoj stanici i kamenje koje leti ka meni. Ono me je zatrpalo i tako mi, u stvari, spaslo život – pričao je Igor Marinković, foto-reporter “Novosti”, koji je preminuo ovog februara u 85. godini.

Generalštab je treći put raketiran nekoliko dana kasnije, u noći između 7. u 8. maja. Srednji dio objekta koji se nalazi preko puta zgrade Vlade Srbije, zgrada A, pogođena je sa čak tri projektila.

Prema odluci Vlade Republike Srbije iz 2005. godine, objekti Generalštaba koji je građen po ideji arhitekte Nikole Dobrovića od 1954. do 1963. proglašeni su za spomenike kulture.

Dvoje mrtvih u Trsteniku

Tokom popodneva 30. aprila, tačnije – u 14.15 časova, bombardovan je most u Trsteniku. Jedna žena je odmah umrla, a 17 osoba je povrijeđeno kada je pet NATO projektila srušilo most na Zapadnoj Moravi. Povredama je kasnije podlegla još jedna osoba.

Stari gvozdeni most na tom mjestu stajao je tačno sto godina i bio je simbol Trstenika. Zamijenjen je novim gvozdenim mostom 1. maja 2000. godine.

(Blic)

Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu
Prihvati notifikacije