Meni se čini da je to i neka normalna tranzicija. Moj primarni posao je i dalje gluma, a ovo su sve neki dodaci. Za režiju mi se stvorila prilika i dobio sam tu privilegiju da radim nešto što sam oduvijek volio. Nekako me je vuklo da budem i sa druge strane kamere. Činilo mi se da razumijem snimanje sa jednog mnogo šireg aspekta, a ne samo iz pozicije glume – priča Nikola Đuričko.
Umjetnik razumije i glumce i reditelje i tvrdi da je poslije ovoga u maloj prednosti u odnosu na one kolege koji su ili samo glumci ili samo reditelji.
– U određeno vrijeme morate da završite određeni broj stranica i imate pritisak da to bude valjano i da ima smisla. Reditelji u današnjim TV ostvarenjima nemaju baš mnogo kreative, jer tu treba biti što više operativan i razumjeti “koliki je jorgan po kome se treba prostirati”. Kada glumac zna šta radi ili kada mu pomognete da okvirno ima neku ideju u kom pravcu da se kreće, sve mu je mnogo lakše. Trudim se da kolege glumce osokolim i da im kažem da li je to dobro ili treba nešto mijenjati.
Od prije nekoliko dana Nikola se može pohvaliti i dječjom knjigom “Dogodovštine jednog Džonija”. U književnom prvencu, Džonijeve dogodovštine su obogaćene ilustracijama ilustratora i strip-crtača Tihomira Čelanovića.
– Imao sam četiri, pet pričica za najmlađe koje sam napisao kada su moja djeca bila mala. Urednica Branka je tražila da ih pogleda. Dopale su joj se pa je tražila još priča. U knjizi su 34 priče i svaka počinje sa “A jednom…”. Neke priče su inspirisane događajima koji su se meni desili. Moja djeca Nađa i Đorđe su bili test publike. Nađa (14) je prerasla knjigu, ali mi je bila najbolji kritičar i njeno mišljenje mi je bilo vrlo važno. Đorđe (10) se smijao čitajući knjigu. Dopala mu se i sada me baš zanima kako će mali ljudi, moji čitaoci, da reaguju na priče – pita se Đuričko, piše Blic.
Posljednjih godina čini se da nema dovoljno prostora za dječji program na domaćim televizijskim kanalima.
– Nekada je RT Beograd imala školski program, a tadašnji urednici su bili Duško Radović, Slobodan Stojanović, Timoti Džon Bajford, Donka Špiček… Takav program više ne postoji i to je zaista šteta. Bilo bi dobro kada bi se RTS ugledao na BBC, koji imaju čitav kanal za djecu. Ipak, pojedini ljudi se i dalje trude i imamo dvije-tri dječje emisije, ali ne postoji kao oblast kojoj se posvećuje veća pažnja. Druge televizijske stanice nemaju interesa za dječji program jer sada su novci u pitanju. To je velika šteta – tvrdi umjetnik.Nikola trenutno snima i nastavak serije Dragana Bjelogrlića “Senke nad Balkanom” u kojoj tumači lik Đolovića, šefa tajne policije.
– Pošto se u seriji radi puno o ljudima s one strane zakona, politike i raznih zakulisnih radnji, onda se moj lik u nastavku pojavljuje u jednoj određenoj mjeri, ali ne smijem da otkrivam ništa više.
Đuričko se unaprijed raduje i druženju sa publikom 15. februara, kada je zakazano treće izvođenje njegovog stendap šoua u Kombank dvorani.
– Uvijek imam neku pozitivnu tremu i uzbuđen sam kada nastupam u svom rodnom gradu Beogradu. Poslije Beograda, očekuju me Niš i Novi Sad, u kome već peti put nastupam sa svojim stendap šouom. Izgleda da me Novosađani najviše vole – smijući se konstatuje glumac, i dodaje:
– Ima talasa u našem poslu kada nekada radite previše, a nekad ne radite ništa. Koliko sam shvatio, biće i druge sezone “Žigosanih u reketu”, tako da ću ja ponovo uletjeti kao reditelj. Inače, pripremam i jedan scenario, pa vidjećemo – zagonetno otkriva umjetnik.
Sljedeće godine navršiće se četiri decenije Nikolinog glumačkog rada. Prvi put se pojavio na malom ekranu 1980. u “Seriji o bojama”. Razmišlja li o obilježavanju ovog jubileja?
– Nisam razmišljao o tome. Ljudi rade cijeli život. Čim prestanu da rade, ljudi vrlo brzo prestanu da budu zdravi. Zato ljudi rade, zbog svoje potrebe. Glumu ne doživljavam kao rad, nego kao kreativno izražavanje. Ja stvarno uživam u svih četrdeset godina svog rada – zaključuje glumac.
(Blic)
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu